AktivizamFeminizamHrabra LolanajnovijeNaslovna vijest

#NijeDoTebe: Brankica Raković: Riječi otkucane na tastaturi imaju teret

Današnje generacije suočavaju se sa neobičnim fenomenom, a to je odrastanje pred očima javnosti, tačnije društvenih mreža gdje su podložni komentarima nepoznatih sa kojima još uvijek ne znaju ili ne mogu da se izbore. 

Autor Redakcija

Upravo tu borbu, već 20 godina, koliko je pristuna online iskušava Brankica Raković koja je doživjela obe strane društvenih mreža, onu koja je voli, cijeni i sa nestrpljenjem čeka svaku njenu objavu i onu koja je osuđuje, procjenjuje, kritikuje, vrijeđa…

Reci nam nešto o sebi u tri rečenice

Brankica Raković, urednica Lola magazina, Lolina mama i ona kojoj je filter pisanje. Na internetu sam već 20 godina i cijeli ovaj projekat smo pokrenuli kako bismo ukazali na to da riječi čak i otkucane na tastaturi imaju teret.

Kako bi ti definisala rodno zasnovano nasilje online?

Koliko god mi bježali od toga, žene su češće meta svake vrste nasilja pa i online. Ženama se komentariše odjeća, gleda se koliko tijela golog su prikazale. Mjeri im se debljina usana, širina kukova, dubina dekoltea. Još ako si žena koja ima stav, pripremi se na to da ti bar tri osobe požele sigurnu smrt. Rodno zasnovano nasilje je teško definisati. Najtužnije je što je pola onoga što jeste nasilje trenutno u zoni “ma to je sve normalno, svako ima parvo na svoje mišljenje.”

Da li smatraš da si bila meta rodno zasnovanog nasilja putem društvenih mreža?

Na internetu sam od svoje 15.  godine, bila sam meta online nasilja na osnovu činjenice da sam žena (komentarisanje izgleda, komentarisanje bavljenja poslom kroz ugao “ona je žena”), na osnovu činjenice da živim u RS (nasilje na nacionalnoj osnovi).

Koji te komentar (ili više njih) posebno uznemirio?

Ne bih mogla izdvojiti jedan. Najviše me brine, a vjerujem da se tako osjeća većina žrtava online nasilja, to što ti uvijek kreneš od toga da je do tebe. Nije do tebe. A nije ni do onog ko piše te komentare, šalje prijetnje. Svaki nasilan komentar me odveo u najcrnje dijelove mog mozga. Tražila sam šta sam pogrešno uradila, čime sam to izazvala. Da, znam da je i do mog samopouzdanja. Ali voljela bih kad bismo o nasilju mogli da pričamo kao o nečem što se stvarno oko nas dešava svaki dan. A ne kao o nečemu što bi trebalo da sakriješ zato što si ti to sama tražila. Nisam.

Misliš li da postoji način da se online nasilnicima stane na put?

Teško pitanje, a još teži odgovor. S jedne strane imate onu: Ignoriši, daješ im prostor. Ja nekako vjerujem da to više nije istina jer se nasilnici bespolno u tom mraku ignorisanja razmnožavaju. Projekti poput ovog, razgovori poput OSCE tribine iz decembra 2019., korištenje uticaja influensera da se o toj temi priča, javno prozivanje osoba koje su javno ili u inbox vršili nasilje, stavljanje reflektora na jadnsot tih rečenica ili fotografija (dick pic) je nešto što bi moglo pomoći. Znate u kojem segmentu? Da osobe koje prolaze kroz nasilje znaju da nije samo do njih, da nisu same.

Pitanje svih pitanja je: Da li si osjećala da imaš kome da se obratiš za pomoć u slučaju online nasilja?

Ne. Nekad je bilo teško čak i s prijateljima pričati o tome. Neke od tih užasnih komentara sam slala svojoj Jeleni s pitanjem: Jesam li ja ovo što ovdje piše? Toliko te to pomjeri i promijeni. Mislim da je najveći problem definicija online nasilja. Šta je dovoljno online nasilno da bih zatražila pomoć institucija?

Znaš li da skoro 8% žena u godinama između 18-74 je iskusilo neku vrstu online nasilja već od svoje 15. godine?

Mislim da je djevojčicama koje sad postaju djevojke još teže nego što je bilo nama. Postojali su ti nasilnici i prije, samo se pisalo po papirićima na času koji bi završavali u kanti za smeće. Na Internetu sve ostaje. I to je još dodatni teret. One su izloženije na sve moguće načine i vjerujem da je ta brojka još i veća, samo se one boje da pričaju o tome.

Za kraj, tvoja poruka onima koji internet koriste kao platformu za online nasilje i onima koji se susreću s online nasiljem ali ne znaju kako da se bore protiv njega?

Za one koji ovog trenutka prolaze kroz nasilje: Recite nekom, podijelite muku, pokažite te poruke, komentare, prijetnje i/ili fotografije. Učinite nešto za sebe. Neće niko ako to prvi ne učinite vi.

A nasilnicima nemam ništa da poručim. Sem da se nadam da će i za njihove dijagnoze uskoro naći lijek.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lola magazin (@lolamagazin_)

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije