Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

VANILICA U CIRKUSU: Paprike punjene lakoćom postojanja

Vadi svečani zlatni servis iz špajza, odmah!

Ovo nije vježba, ponavljam ovo nije vježba!

Od danas jedemo iz svadbenog poklon servisa! Forever.

Piše: Nataša Lajšić Grbić Natasa Lajšić Grbić

A paprike punim nedjeljom. Hej Amal Kluni, jel’i ti isto?

Što mi baš Amal pala na pamet? Ma htjela sam je zvati, čitala sam da je i Džordž fasovao upalu pankreasa jer je previše smršao za snimanje ovog zadnjeg filma, koji mu je ‘nako i nije nešto!

Ili ja nisam bila fino podešena taj dan kada smo gledali to Ponoćno Nebo. Uglavnom, nakon Virusa i Žmu k’o Džordž, pankreas, bolnica, ludilo i sve je prošlo. A ja sam poludjela.

Potpuno! Lu-da!

Od tada za Žmu, svake nedelje punim paprike, lajt verziju, već sam toliko ubrzala cijeli proces da sam to prepričavala mojoj sestri koja niti ih voli, niti ih je ikada punila.

Doduše sjedile smo u Ronilačkom klubu, a nismo ni ronile nikada. Možda i to ima veze.

Oglas

Ali preskočila sam ključnih 48h naših života zvanih “ Tako bih sada zapalila cigaru, ali ne pušim, JebiGa!”

Postoje dani u kojima je naizgled sve isto, a u stvari je sve potpuno drugačije, jedna informacija promijeni sve. Cijeli tok stvarnosti. Nekidan je u našim životima bio taj dan.

Pukla sam, preplakala, isplakala i sad sam valjda opet ja, ne znam.

A šta se sve to dogodilo na putu za ludilo?

Prvo sam mislila da ne pišem ništa o posljednjim dešavanjima, ali uvijek sve kažem, pa šta bude. Nemam mračne tajne. Lakše mi je kad napišem. A onda me je i Žmu pitao, hoćeš li pisati o tome? Ne znam. Evo pišem i još uvijek ne znam. Bolno je i previše lično i ipak pišem. Manjak zajebancije danas kod mene.

Reći ću vam, čuvajte se adrenalina. Ozbiljno!

Žmu je “ prije moje ere” živio adrenalinski život! Ali ADRENALINSKI!

E pa previše adrenalina, ne valja! Osim za tri knjige koje bi se mogle o tom njegovom životu napisati.

Uglavnom, potpuno slučajno se otkrilo da ipak “ sve se vraća i sve se plaća” i da je adrenalin naplatio svoj dug.

Srce mu je oduvijek bilo moje i dobro je, ali krvni sudovi mogu da polude od viška adrenalina. Znali ste to? I ništa jel’ da? Ne čuvate se? Mislite da vam ne može ništa biti? Može, JebiGa.

Nekad se ne dogodi ono što očekujete, katkada se dogodi ono što uopšte niste očekivali, a iznenadno saznanje može da poljulja svjetove.

I plakala sam, u PizduMaterinu koliko sam plakala, zbog svega.

Da ne bude zabune, niko nikog nije ni prevario, ni ostavio, živi smo srećom, ja poludjela od brige i straha, a Žmu oštećenih krvnih sudova jebenim vremenima… NAČETI oboje…

Toliko toga se od početka svog ovog planetarnog ludila dogodilo ljudima koje volim, da sam počela da razmišljam o tome da sam im ja Jinx ili ti Baksuz što bi kod nas rekli.

A ja baš nikada ne baksuziram. Kod mene sve haj flaj jer nisam normalna. To smo već znali.

Ubih se sada razmišljajući šta, kako i nemam odgovor, nemam.

Nedorečena sam, možda prvi put u životu.

I u kovitlacu svih adrenalinskih dijagnoza oko mene čak je i mojoj sestri tlak odletio u visine, a dok smo Žmu i ja čekali satima u Hitnoj da njoj spuste tlak, ispred nas se snimao film, pravi igrani film, gledala sam u nevjerici, znači JebemTiMeneViše može li išta normalno, može li Svemire, bar u Hitnoj?

Čak ni moj dar da ne patetišem nego unosim vedrinu u zabrinjavajuće dane, nije normalan.

Znate li da u staroslovenskoj mitologiji postoje tri Suđaje, jedna plete niti života, druga mjeri, treća siječe.

Ni same Suđaje se, pored toga što su određivale dužinu nečijeg života, nisu u potpunosti miješale u život neke osobe, već je svakome ostavljena mogućnost da sam utiče na događaje i okolnosti u kojima se nalazi.

Ili što bi rek’o Čarli Braun “Živi se svaki dan, a jednom se umire!”

Oh, really? E zapalila sam tu cigaru, povukla dim kašljala, povukla opet dim i rekla “ Ne mogu stvarno da pušim! “

Publika tog mog performansa u Ronilačkom klubu je uglas rekla “ Vidi sad lujke, k’o da te neko tjera, pa nemoj pušiti!” Baš mi se dimilo, a ne ide mi ni to.

Eto zamalo da izgorim, ali sam se vratila korak unazad, pokušaću da sijam ! Čekam da mi se vrati moja iskričavost, ajde SPARKLING molim te!

Ovih konfuznih dana citiram samo Marka Tvena i Hemingveja po potrebi.

Volim da ponavljam Tvenove riječi “ Istina je čudnija od fikcije , ali to je zato što je fikcija u obavezi da se drži vjerovatnoće, istina nije.”

Dakle…

Sadašnjost je tačka koja je upravo prošla! I mi smo otišli dalje!

Ali što bi rek’o bradonja Hemingvej , “Moramo se navići da na najvažnijim raskrsnicama ne nalazimo uvijek znakove!”

A Žmu? “ Nakon svega ovoga, radićemo sve ono što nismo nikada radili, recimo idemo na veliki parking da probaš da voziš, pa te onda vodim u streljanu da naučiš pucati iz pištolja. Jer sve je kod nas uvijek bilo filmski, pa i ovo .”

Ludilo bez stila je zabranjeno, pratite me za još čudnih događaja.

Naravoučenije, kad te život načepi, stavi flaster i idi dalje!

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije