AktivizamFeminizamnajnovijeNaslovna vijest

#NijeDoTebe: Bojana Mutić: Žena je odvajkada predmet preispitivanja i ograničavanja

U jednom od svojih izlaganja, Bojana Mutić, modna blogerka iz Banjaluke rekla nam je da je najvećih problem „hejtera“ na društvenim mrežama to što oni apsolutno nisu svjesni da negativnim komentarisanjem i vrijeđanjem rade nešto loše.

Redakcija

Upravo iz toga razloga odlučila je da se glasno izbori za svoja prava i prava svih onih koji redovno u svojim „inboxima“ i „DM-ovima“ nalaze u najmanju ruku udvredljive, ponekad i prijeteće poruke.

Odlučila je da jasno svima stavi do znanja da sve one riječi koje napišu i te kako utiču na one kojima su upućene. Odlučila je da ne ćuti.

Reci nam nešto o sebi u 3 rečenice
Ja sam Bojana Mutić, majka dvoje djece.
Nesuđeni psiholog, suđeni diplomirani ekonomista.
U prilici da odgovaram na ova pitanja, ni zbog čega gore nabrojnog, nego zbog činjenice da sam slučajno i neplanski počela da radim ono što volim, da se bavim modom kroz svoj modni i lifestyle „blog“ Moda i Tako To, koji nije blog nego građanski servis i pijačni barometar.

Kako bi ti definisala rodno zasnovano nasilje online?
Ne bih se bavila definicijom isključivo rodno zasnovanog nasilja, obzirom da je nasilje online – posmatrajući iz ugla onih od kojih dolazi – rijetko kada namjenski predodređeno kao zlostavljanje osobe ženskog pola. Njihova mržnja, besmislena kakva jeste, izraz je njihovog patološkog stanja, i njima je svejedno koga i kada će mrziti, oni mrze sve redom, jer i nemaju nikakav drugi oblik izražavanja, niti gaje neka druga osjećanja, niti stavove uopšte. Oni zapravo ni o čemu i ne misle, niti rade bilo šta korisno, oni poznaju samo potrebu da vrijeđaju, i kao što već rekoh, svejedno im je ko je to, ali činjenica jeste da su žene pogodna meta, oduvijek, jer žena je odvajkada predmet preispitavanja, ograničavanja u (ne)dozvoljeno, predmet (pr)osuđivanja, i to se sada samo prenijelo na aktuelne društvene okolnosti, u kojima je sve ono što je ONLINE dostupno svima, prema tome svako ima pravo da istupa, daje mišljenje, vrijeđa, zlostavlja, psuje, mrzi,… društvene mreže su ring u kojem svako može bezbjedno da vas udari pred publikom a ne primi nikakav udarac nazad, zaštićen iza svog ekrana.

Da li smatraš da si bila meta rodno zasnovanog nasilja putem društvenih mreža?
Da, apsolutno svaki dan. To se podrazumijeva kada se baviš bilo kakvim javnim poslom, i svako ko želi time da se bavi, ili to već radi, mora da bude svjestan da ne može proći neozlijeđeno, da je to sastavni dio ovog posla. Ali iako jeste podrazumijevana stavka, to apsolutno ne znači da je normalno, niti da se na to trebamo navići i sa tim pomiriti, kao sa posljedicom koju smo sami izabrali da podnosimo onog momenta kad smo odlučili da se bavimo javnim poslom.
Niko od nas nije pristao na nasilje, mi smo žrtve, i to što smo toga svjesni, ne znači da to opravdavamo niti da smo oguglali na društvenu bolest koja je daleko ozbiljniji i dublji problem nego što se čini. Ne želim da to zvuči kao kliše, neki otrcani način da kažem da je nešto DUBLJE, nego što se čini, ovdje je posrijedi zaista bolest cjelokupnog društva, utoliko strašnija što je bolesnih mnogo više nego što su toga svjesni korisnici društvenih mreža koji su na njima prisutni samo privatno, jer nisu svjesni količine te mržnje, i samim ti ni ogromnog broja „patoloških sličajeva“ kojima smo okruženi.

Koji te je komentar (ili više njih) posebno uznemirio?

Komentar u kojem jedna žena vrijeđa mene i moju djecu. I koji je napisan ispod videa na kojem promovišem bijelu košulju. Eto, to je jedan reprezentativan primjer, koliko je tim ljudima potpuno nebitno gdje se nalaze, kome pišu, o čemu se tu radi, oni samo prosto žele da mrze i povrijede, potpuno im je svejedno koga.

Misliš li da postoji način da se online nasilnicima stane na put?

Naravno. Ali to zahtijeva ogroman angažman upravo nas koji smo nasilju izloženi, u smislu da prestanemo da nagrađujemo nasilnike prostim uklanjanjem komentara i banovanjem sa stranice. Tim se ljudima mora staviti do znanja da – kao što oni imaju pravo da se na bilo kojoj javnoj stranici bahate i radi šta god žele – da je i njihov komentar, onog momenta kad je napisan na javnom profilu, takođe postao javna stvar i da prema tome, takođe treba i mora biti predmet osude javnosti, i adekvatne kazne. Ali to je nemoguće u situaciji u kojoj ja, konkretno, moram da uklonim psovku ili bilo kakav kretenski komentar, jer ne želim da on na bilo koji način ometa druge posjetioce na stranici, kvari im ugođaj i uživanje, niti da smeta mojoj promociji, poslu i klijentima.
Nedavno sam upravo o tome i pisala na svojoj stranici, i kopiram vam taj tekst u cjelosti, a vi izdvojite što smatrate da pripada ovom odgovoru, koji je ujedno i odgovor na vaše posljednje pitanje, tj moja poruka onima koji internet koriste kao platformu za online nasilje i onima koji se susreću s online nasiljem ali ne znaju kako da se bore protiv njega.
„PODIĆI SVOJ GLAS I VAŠU SVIJEST!

Ne nalazim u ovom momentu drugi način da to uradim osim da predložim da svi koji ovo čitaju, a izloženi su cyber maltretiranju, počnu o tome da govore javno, ali ne uopšteno kao do sada, već konkretno, imenom i prezimenom zlostavljača, i priloženim dokazom. Ne znam da li će to učiniti iko drugi, niti kako, ali ja ću (s vremena na vrijeme i po potrebi, nadam se vrlo rijetko) objavljivati postove kojima mogu dati i simboličan naslov „STUB SRAMA“, a koji će služiti tome da objavim sve poruke i komentare koji su mi upućeni, a koji sadrže bilo kakav oblik psihičkog zlostavljanja, uznemiravanja, psovke, vrijeđanje, prijetnje, itd. Uz ime i prezime osobe, odnosno profila, priložen screenshot i profila i komentara.

Jer, kao što je javna stranica mjesto gdje je svakome dozvoljeno da radi šta hoće, oni koji svojim komentarima učestvuju na stranici moraju biti svjesni da je njihov komentar napisan na toj stranici takođe javna stvar, i da nije adekvatna kazna da administratori stranica samo obrišu komentare i banuju ih. To je poklon i pomilovanje, a ne sankcija.
Na Modi to ne mogu objaviti jer bi FB naposlijetku kaznio mene zbog takvog ponašanja, obzirom da njihovim odredbama, nije dozvoljeno da se privatni profili taguju niti “(zlo)upotrebljavaju” na javnim stranicama, dok sa druge strane, ne postoje apsolutno nikakva ograničenja u pogledu onoga što privatni profil može da radi na javnoj stranici. Teoretski ima, ali ja lično ne poznajem nikoga ko je suspendovan na društvenim mrežama za takvo ponašanje.

Kako god, ta je nepravda apsolutno jasna svakome ko vodi javnu stranicu i bavi se javnim poslom.

Adekvatna kazna na FB za takvo ponašanje privatnih profila dakle ne postoji, ali, zato postoji Zakon o javnom i redu i miru (Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 11/15) kojim je, između ostalog, obuhvaćeno i ponašanje na društvenim mrežama, koje se takođe tretiraju kao javno mjesto. U skladu sa tim zakonom, Glava III (Prekršaji javnog reda i mira), Član 7. i Član 8. kažnjivo je svako nepristojno ponašanje i grubo vrijeđanje drugog lica na političkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, ili bilo koje drugo bezobzirno ponašanje koje izazove osjećanje fizičke ugroženosti ili uznemirenosti građana.

Kako vremena nemam da svaku budalu tužim i sudim, najmanje što mogu za početak učiniti, jeste okačiti ih “na vješala” gradskog trga svog profila, gdje svi prolaznici mogu da im sude i čine s njima što ih volja, kao što to oni bezobzirno čine sa drugima.

Ne pozivam na linč, već skrećem pažnju na ponašanje! Ovo je vaspitna mjera.

Iskreno se nadam da će moj primjer slijediti i drugi vlasnici javnih stranica i da će se ovaj problem početi ozbiljno tretirati. Jer da bi se (iz)liječila bilo kakva bolest, prvo moramo priznati da postoji, i ovo je moj prvi korak i doprinos ukazivanju na postojanje ozbiljnog problema.

Ćeraćemo se još.“

 Pitanje svih pitanja je: Da li si osjećala da imaš kome da se obratiš za pomoć u slučaju online nasilja?

Ne, ali samo zbog toga što živim u okolnostima koje mi ne ostavljaju slobodno vrijeme da se bavim ovom problematikom na adekvatan način, pa ni da tražim pomoć, tako da iskreno ne znam. Ali moram reći da takođe i ne poznajem nikoga ko je pomoć tražio. Niti gdje pomoć da tražimo niti kako?! Voljela bih da postoji propisani standardni mehanizam kojim se rješavaju ovakvi slučajevi, jer je jednostavan i efikasan sistem kažnjavanja jedino što nasilnike može osvijestiti, obzirom da do njih nikakvo teoretisanje i ne dopire. Ne možete podići svijest o bilo čemu, pa ni o ovom problemu, nekome ko uopšte ne posjeduje svijest, niti smatra svoje ponašanje problemom, ili bolešću, ili zlostavljanjem. To je njihovo jedino ponašanje, oni ne znaju da postoji neko drugo. Ali to ne znači da treba da im se dopusti, jer su nesposobni za normalnost.
Mora ih se kazniti, kaznom na nivou njihovog razumijevanja, pa ako je to 200 KM zbog psovke, super – možda zavežu!

Znaš li da skoro 8% žena u godinama između 18-74 je iskusilo neku vrstu online nasilja?

Samo 8%?!
Ja sam mislila da je taj procenat 100% jer još nikada nisam vidjela ni upoznala djevojku ili ženu koja – poći ću od toga banalnog primjera – ima profil na bilo kojoj društvenoj mreži, ili se u bilo kojem drugom formatu njen lik i djelo pojavilo u javnom prostoru, kroz npr neki članak, reportaža, šta god, a da nije dobila komentar koji je školski primjer online nasilja.
Svaki dan to gledam – ko šta radi, narod mrzi, ismijava ili vrijeđa neku ženu bilo zbog toga šta je rekla, uradila, obukla, zbog izbora životnih prioriteta, frizure ili stava, nijedna nije pošteđena, tako da mi je procenat od 8% neshvatljiv.

Za kraj, tvoja poruka onima koji internet koriste kao platformu za online nasilje i onima koji se susreću s online nasiljem ali ne znaju kako da se bore protiv njega?

Odgovor pod brojem 5.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Lola magazin (@lolamagazin_)

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije