„Koja je poenta?” očaj mladih raste produžavanjem KOVID-19 krize

„Pandemija me tjera da se osjećam kao da nam je život stao“ izjavila je Phile Lahuks (22). Ona se, zbog virusa, morala doseliti nazad u svoju porodičnu kuću, nadomak Pariza. Dimitri Kostiukov za Njujork Tajms.

Budućnost se činila svijetlom prošle godine za Phile Lahuks, dvadesetdvogodišnju studenticu poslovnih studija u Francuskoj, koja je sanjala o karijeri u muzičkoj industriji. Početak pandemije doveo ju je do gubitka posla i ona je morala da se vrati u porodični dom.

Teško joj je da zamisli budućnost nakon mjeseci provedenih pod restrikcijama zbog pandemije, te gospodjica Lehauks izjavljuje kako je usamljenost i očaj opsjedaju noću. „Gledam u plafon i osjećam knedlu u grlu“ kaže ona. „Nikada nisam više razmišljala o samoubistvu.“

„Pandemija me tjera da se osjećam kao da nam je život stao“ dodala je. „Tjera me da se pitam „Koja je poenta?““

Sa najavama kako će se zatvaranja i policijski čas u evropskim zemljama nastaviti kroz proljeće ili čak ljeto, stručnjaci za mentalno zdravlje su sve više zabrinuti za mentalno zdravlje mladih, za koje smatraju da su najviše pogođeni stanjem svijeta u kojem je budućnost neizvjesna.

Mladi, zadnji u redu za vakcinacije sa zatvorenim školama i fakultetima, preuzeli su na sebe većinu tereta kako bi se zaštitili stariji, kod kojih postoji veći rizik od ozbiljnih infekcija. Stučnjaci navode kako je otpornost mladih ljudi možda preuveličana u ovoj situaciji.

Suočeni sa restrikcijama društvenog života, te zbog dodatnog osjećaja nesigurnosti u već osjetljivom periodu života, mnogi mladi ljudi pate od sveobuhvatnog osjećaja da gube dragocjeno vrijeme u svojim najboljim godinama.

Svugdje u svijetu mladi su izgubili kako prilike za ekonomsko napredovanje, tako i nezamijenjiva postignuća i odnose u ključnom periodu za stvaranje sopstvene ličnosti.

„Mnogi se osjećaju kao da plaćaju cijenu mjera zaštite, a ne same pandemije,“ izjavljuje dr. Nikolas Frank, načelnik mreže psihijatara u Lionu u Francuskoj. U istraživanju sa preko 30 000 učesnika koje su sproveli prošlog proljeća, mladi su ostvarivali najniže rezultate u „psihološkoj dobrobiti“, izjavio je on.

U Italiji i Holandiji, odjeljenja za mlade u psihijatrijskim ustanovama popunjeni su do granica kapaciteta. U Francuskoj, gdje je danak pandemije na mentalno zdravlje dospio na naslovne strane, stručnjaci su urgirali na vlasti da razmotre otvaranje škola kako bi se borili protiv usamljenosti. U Britaniji, neki terapeuti su izjavili da su predložili svojim pacijentima da prekrše mjere kako bi se bolje nosili sa situacijom.

Foto: Canva

U SAD-u je četvrtina mladih između 18. i 24. godine izjavila da su ozbiljno razmatrali samoubistvo kao opciju, izjavio je jedan reporter. U Latinskoj Americi i na Karibima anketa koju je UNICEF sproveo na 8 000 mladih otkrila je da je više od četvrtine doživjelo osjećaje anksioznosti, dok je 15% bolovalo od depresije.

Studija sprovedena prošle godine od strane Medjunarodne organizacije rada u 112 zemalja otkrila je da su dvije trećine mladih između 18. i 29. godina podložne anksioznosti i depresiji.

Dugoročni efekti na stope samoubistva, depresije i anksioznosti se još uvijek istražuju, ali grupa stručnjaka za mentalno zdravlje u Evropi ukazala je na drugu stranu pandemije, za koju kažu da bi se trebala tretirati jednako ozbiljno kao i virus.

„Nalazimo se usred pandemije mentalnog zdravlja, koju ne shvatamo ni izbliza dovoljno ozbiljno,“ izjavio je Arkadius Kajlendal, psihoterapeut iz Londona, koji je iskusio udvostručavanje mladih pacijenata u proteklim mjesecima.

Osjećaj „statusa kvo“

Mnoge evropske zemlje su podlegle nadi da su zaustavile širenje virusa, da bi se suočile sa još većim talasom infekcija protekle zime. To je dovelo do pogrešne pretpostavke da će oštre mjere ubrzo prestati, kažu mladi.

Zatvaranja su nekima pružila sklonište od stresnih uslova školovanja što ih je učinilo otpornijima, kažu psiholozi. Nasuprot tome, kod drugih, posebno kod onih koji su se već vodili borbu sa mentalnim poteškoćama ili limitiranim pristupom njezi, stanje krhkosti se pojačalo.

„Nedostatak kontrole nad nečim ovakvim izaziva anksioznost,“ izjavila je Dalija Al-Dužaili, dvadesetjednogodišnja studentica na Univerzitetu u Edinburgu. Kako se pandemija produžavala, produžavao se i osjećaj da se ništa ne mijenja, rekla je ona i prijavila se na onlajn psihoterapiju po prvi put prošle godine. „Šta ja to radim? Zašto studiram, ako poslova neće biti?“ pitala je ona.

Jedina svijetla tačka, kaže ona, jeste to da su mladi spremniji dijeliti detalje o svojim poteškoćama. „Svi pričaju o svojim psihoterapeutima i ljekovima koji su im prepisani,“ napomenula je.

To ipak nije neke spiječilo da se osjećaju krivima, jer je pandemija uticala na sve.

„Postoje ljudi koji imaju veće brige: ljudi koji su ostali bez posla ili bližnjih zbog bolesti,“ rekao je Marcelo Andregeti, grafički dizajner iz Brazila, koji trenutno studira u Kelnu u Njemačkoj. Izjavio je kako su mu prepisani antidepresivi nakon što mu je dijagnostifikovana depresija i opsesivno-kompulsivni poremećaj ove godine.

„Usamljenost ih vodi u očaj“

Prema psihoterapeutima i psihijatrima, zima je pogoršala situaciju pa su uvidjeli da su mladi iskusili pojačane simptome anskioznosti, depresije, poremećaja ishrane i zavisnosti.

U Holandiji dr Robert Vermiren, profesor dječije psihijatrije u Leiden univerzitetskom medicinskom centru, rekao je da je akutni odsjek koji on vodi već sedmicama pun, što je nešto što on nikada ranije nije doživio.

Situacija je bila toliko ozbiljna da njegov tim nije poslao djecu kući za Božić kako to inače rade. Izolacija je takođe poremetila uobičajnu tranziciju kod tinejdžera, kada mladi ljudi prestanu pripadati samo svojoj porodici, već šire taj osjećaj pripadnosti i na svoje vršnjake, dodao je dr Vermiren. „Oni se osjećaju usamljeno i prazno i ta usamljenost ih dovodi do očaja,“ rekao je on.

U Italiji pozivi linijama za pomoć mladima u krizi su se udvostručili. Mjesta na dječijem odjelu za neuropsihijatriju u Bambino Gesu dječijoj bolnici u Rimu su popunjena od oktobra, rekao je načelnik tog odjela dr Stefano Vikari.

Hospitalizacije mladih italijana koji su naudili sebi ili su pokušali samoubisvo se povećala za 30% u drugom talasu pandemije, dodao je.

„Onima koji kažu da će ovi izazovi mlade ljude koji prolaze kroz njih, nakon svega, učiniti jačim, želim poručiti da je to tačno samo za one koji imaju pristup psihološkim resursima,“ rekao je dr Vikari.

Katrin Sejmor, načelnica odsjeka za istraživanje pri Fondaciji za mentalno zdravlje (britanska humanitarna organizacija), izjavila je kako su mladi koji žive u siromašnijim porodicama podložniji iskusvima anksioznosti i depresije, prema studiji koju su proveli na skoro 2 400 tinejdžera.

„Moguće je da oni koji žive u siromaštvu imaju manje prostora i pristupa internetu koji bi im olakšao školske obaveze i komunikaciju s prijateljima,“ rekla je gospodjica Sejmor. „Moguće je i da na njih utiču finansijske brige i stres njihovih roditelja.“

Studije provedene tokom prvog talasa pandemije ukazuju na to da je nepovratna šteta možda već učinjena.

U Francuskoj, anketa na skoro 70 000 studenata pronašla je da je 10% iskusilo suicidalne misli tokom prvih mjeseci pandemije, dok je više od četvrtine patilo od depresije.

U Španiji, jednoj od zemalja sa najstožim mjerama, prošlo proljeće zadalo je ogroman udarac, pogotovo mladim djevojkama koje su podložnije stresu, anksioznosti i depresiji, prema anketi na 523 osobe koju je sproveo univerzitet u Valenciji.

Konstance Šoeps, jedan od autora ankete, rekla je: „Tek su počele razvijati sopstvenu slobodu, a restrikcije su im oduzele sve što su tek okusile.“

„To je rezultovalo osjećajem žalosti,“ dodala je.

Potraga za lijekom

Situacija je postala toliko ozbiljna da su studenti i zagovornici psihičkog zdravlja apelovali na vlasti da ublaže pojedine mjere, uključujući i otvaranje škola i univerziteta, iako su zvaničnici zabrinuti kako bi prerano otvaranje moglo pogoršati širenje novih sojeva virusa.

„Stvaranje socijalnih odnosa je centar naših života, a to je sad nestalo,“ izjavila je Hajdi Supalt (19) koja je urgirala na predsjednika Francuske, Emanuela Makrona, da otvori univerzitete u otvorenom pismu koje se brzo raširilo po internetu prošlog mjeseca.

Početno sa ovim mjesecom, studenti u Francuskoj nastavu na univerzitetima mogu pohađati jednom sedmično, takođe, dostupna im je besplatna psihoterapija.

U Britaniji, gdje su organizacije za zaštitu mentalnog zdravlja i stručnjaci urgirali na vlasti da preusmjere finansiranje prema rješavanju problema u školama, zvaničnici su izjavili kako će razmatrati podršku mentalnom zdravlju kao dio planova za popuštanje restrikcija. U Holandiji centralna vlada je izvršila pritisak na regionalnu vlast kako bi investirali više u mentalno zdravlje mladih.

Dr Silvia Šnajder, dječiji i adolescentni psiholog u Bokamu u Njemačkoj, izjavila je kako bi vlade trebale poslati jasnu poruku na televiziji i društvenim mrežama.

„Moramo učiniti lako dostupnima informacije kako se nositi sa ovim osjećanjima i da nisu sami u ovim izazovima,“ rekla je dr Šnajder o mladim ljudima, kao „I da postoje stvari koje im mogu pomoći.“

Neki psihoterapeuti, kao gospodin Kajlendal u Londonu, predlažu svojim klijentima da provode vrijeme napolju koliko god je to moguće kako bi se izborili sa simptomima anksioznosti i depresije, čak i ako to uključuje kršenje restrikcija.

Na kraju, neki mladi ipak vide nešto dobro u svemu ovome. „Bar nam je pandemija dala pravo da budemo tužni,“ rekla je gospođica Lehaks, studentkinja iz Francuske. „Ne moramo više stalno pokazivati koliko smo jaki.“

Ema Bubola je doprinijela izvještaju.