najnovijeRadoznala LolaŽivot

Ako tučete djecu to može uticati na razvoj njihovog mozga, objašnjava psiholog na društvenoj mreži TikTok

Pored toga što je kontroverzna i možda nedovoljno obrađenja tema, batine kao način disciplinovanja djece dobile su više pažnje u posljednih nekoliko dana.

Maja Dropić

boredpanda.com

Postoji novo istraživanje naučnika sa Harvarda o tome kako batine utiču na razvoj dječijeg mozga na način koji je sličan težim oblicima nasilja.

Psiholog dr Han Ren, koja ima preko 96,2 hiljade pratioca i više od 1,1 miliona lajkova, objavila je na društvenoj mreži TikTok video koji objašnjava pomenuto istraživanje kao i nekoliko drugih nalaza vezanih za temu udaranja djece.

Foto: boredpanda.com

Dobili smo priliku da razgovaramo sa doktoricom Ren o nekim pitanjima i da je upoznamo. Recite nam u komentarima šta mislite o ovoj kontroverznoj praksi!

Doktorica Han Ren, licencirani i školski psiholog, objasnila je nalaze novog istraživanja sa Harvarda o negativnim efektima koje fizičko kažnjavanje može imati na djecu.

Doktorica Han Ren je licencirani psiholog i školski psiholog u privatnoj praksi sa sjedištem u Austinu u Teksasu. Majka je dvoje djece i aktivno radi ne tome da prekine generacijske obrasce načina na koji vaspitava vlastitu djecu.

Han je kreirala svoj TikTok nalog 6 mjeseci nakon početka pandemije, prvenstveno kako bi na kreativan način širila informacije o mentalnom zdravlju. „Primjetila sam da raste interesovanje za mentalno zdravlje i psihoterapeute i pomislila, to i ja mogu!

Takođe, primjetila sam nedostatak raznovrsnosti kod popularnih kreatora i nedostatak sadržaja koji se posebno usresređuje na pripadnike manjinskih kultura, te kreatora koji govore složenosti mentalnog zdravlja u tim kulturama. Odlučila sam da se fokusiram baš na to i moj nalog je postao poznat poprilično brzo!“ izjavila je.

U jednoj od novih studija, koju su proveli istraživači s Harvarda, korištena je fMRI mašina kako bi se vidjele promjene u različitim dijelovima mozga djece od 10 i 11 godina starosti, dok su im prikazivali slike sa različitim izrazima lica.

Tokom ovog procesa bilježili su promjene u nivou uzbuđenja u prefrontalnom korteksu. Mozak djece koju su roditelji tukli pokazivao je veće nivoe uzbuđenja nego što je normalno i imali su iste obrasce kao što su pronađeni kod djece koja su doživjela teško zlostavljanje.

Dokazi sugerišu da čak i blago udaranje dovodi do sličnih obrazaca razvoja mozga kao što to čini zlostavljanje, što u cjelini može značiti da udaranje djece dovodi do negativnih razvojnih ishoda.

Istraživači su ispitivali prefrontalni korteks- dio mozga koji je odgovoran za izvršnu funkciju, donošenje odluka, planiranje i razmišljanje višeg reda.

Takođe, fokusirali su se na aktivacije u dijelu mozga koji je odgovoran za emocije, posebno za strah i ljutnju.

„Znamo da kod djece iz porodica koje koriste tjelesno kažnjavanje postoji veća vjerovatnoća da će razviti anksioznost, depresiju, probleme u ponašanju i druge probleme mentalnog zdravlja, ali mnogi ljudi ne razmišljaju o batinama kao o obliku nasilja“, tvrdi Kejti A. MekLafin, koja je vanredni profesor društvenih nauka i direktor Laboratorije za stres i razvoj na Odjeljenju za psihologiju na Džon L. Leb univerzitetu.

Ona je bila jedan od istraživača na studiji koja je objavljena u naučnom časopisu Dječiji razvoj.

Foto: Canva

Ispostavilo se da su djeca koju su roditelji tukli imala posebno visok nivo aktivacije na uplašena lica,te da je ta aktivacija bila jednaka onoj kod djece koja su doživjela teško zlostavljanje.

Doktor Han ne misli da su roditelji, čak ni oni koji su mlađi, shvatili da će batine u budućnosti nanijeti štetu njihovoj djeci. „Generalno, to se smatra prihvatljivom praksom, a roditelji koji praktikuju fizičko kažnjavanje imaju tendenciju da to smatraju potpuno drugačijim od težih oblika fizičkog zlostavljanja.

Mnogo je roditelja koji su odlučili da nastave ovu praksu, uprkos dokazima da je štetna, kao i pojedinaca koji brane činjenicu da su i njihovi roditelji koristili tjelesnu kaznu. Batine ostaju društveno ukorijenjene, ali promjene su uvijek spore i drago mi je što je ova tema dobila pažnu.“

Ona je naglasila činjenicu da batine zapravo nisu dobar oblik disciplinovanja djece.

„TikTok je bio pun različitih mišljenja u vezi ove teme. Primjetila sam da podržavanje dolazi od mnogih kreatora, a posebno od onih koji su pripadnici manjinskih kultura. Iznenadila sam se kada sam vidjela količinu kontroverznih reakcija u komentarima, pogotovo kod ljudi koji su udvostručili svoje napore da opravdaju batine.

Kada sam naišla na ovaj članak, željena sam da podjelim nove naučne dokaze protiv ove prakse. Znala sam da je ovo tema koja će podstaći rasprave, ali nisam očekivala da će postati toliko popularna!“ priznala je Han.

Doktor Ren je objasnila demografske podatke studije, objašnjavajući raznolikost i podatke o inkluziji ispitanika.

Kada je riječ o batinama i stavu roditelja, doktor Ren podvlači koliko je važna obavještenost. „Postoji mnogo različitih načina za odvraćivanje djece od neželjenog ponašanja, roditeljstvo je dug proces. Mislim da ponekad zaboravimo u kolikom smo problemu. Batine donose brze i privremena rezultate, što se mnogim roditeljima čini pristupačnijim.

Vrijedi napomenuti da čak i kod roditelja koji ne tuku svoju djecu, postoji upotreba emocionalne kontrole, prijetnji, prinude i zastrašivanja koje dovode do sličnih odgovora djece zasnovanih na strahu (međutim, ne posjedujem podatke o skeniranju mozga koji to podržavaju).“ Ona apeluje na roditelje da nauče kako da vode i njeguju djecu koristeći nježnije strategije.

Pitali smo je da li ima komentar o istraživanju Diter-Dekard o kulturalnim razlikama u ishodima kod djece koja su iskusila fizičku kažnjavanje.

Ren je snimila video u kome komentariše istraživanje kompanije Diter-Dekard o kulturnim razlikama u ishodima kod djece koja su iskusila fizičku disciplinu. Objašnjava da su se mnoge studije usresredile na eksternalizaciju negativnih ponašanja i da pokaziju da, u zemljama u kojima je fizičko kažnjavanje normalizovano, nema porasta društveno neprihvatljivog ponašanja.

Ren je, takođe, podijelila da postoji generacijska trauma i istorija brutalnosti između ljudi koja igra značajnu ulogu u našem kulturnom ponašanju i u formiranju onome što se smatra „normom“.

U svom videu o upotrebi fizičkog kažnjavanja u manjinskim zajednicama, ona se bavi uticajima porobljivanja i kolonizacije. Prema njenim riječima, mnoge manjinske zajednice se drže fizičkog kažnjavanja kao dijela njihove kulture.

Ovo je nastalo kao rezultat stalno porobljenog i potlačenog porijekla i ima smisla da ljudi ponavljaju ono što znaju i što su znali i njihovi preci, mada se čini da je ovo ponašanje nastalo iz ljubavi i nagona da se djeca čuvaju na sigurnom.

Doktor Ren ističe da postoji zabuna između onoga što je kulturološko i onoga što je zapravo generacijska trauma i naglašava da „samo zato što nam se ovo dogodilo, to ne znači pa to moramo ponoviti svojoj djeci“.

Mnoge navike i ideje koje stoje iza određenog ponašanja potiču iz onoga što znamo i povezane su sa znanjem i stavovima naših predaka.

Doktor Ren se u svojim objavama drži stava da će fizičko kažnjavanje djece dovesti do nepovjerenja prema njihovim njegovateljima i učiniti ih podmuklim u vezi lošeg ponašanja, jer očigledno žele da izbjegnu kaznu i potpuno propuštaju priliku da razumiju posljedice svog ponašanja.

Takođe, osporava stanovište ljudi kada su u pitanju stvari koje su nekada bile „normalne“, poput pušenja i konzumiranja alkohola tokom trudnoće, te stavove roditelja poput „tukli su i mene, pa sam ispao dobro“ jer to možda neće biti ishod za mnogu djecu.

Ona citira Odri Lord da „ne možemo demolirati kuću gospodara koristeći gospodarov alat“ i tvrdi da neke prakse nastaju iz očaja, nedostatka održivih alternativa i stresora stalne brutalnosti i ugnjetavanja.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije