Ljudski odnosinajnovijeŽivot

VANILICA U CIRKUSU: Nije sve u lovi, ima nešto i u ljubavi!

Polupala lončiće, pobrkala riječi?!

Piše: Nataša Lajšić Grbić Redakcija

Ne, nisam, znam da filmska rečenica iz “Kako je propao rokenrol” glasi  “Nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi“, ali vremena su se od tada gadno promijenila, baš gadno!

Pa se i rečenica promijenila.

Kao da je sada lova prevagnula puno više nego ikada.

Ili nije? Ne znam. Možda je tako oduvijek bilo, a možda je fatamorgana?

Kako se moda uklapa u sve to? Jebeno. Jer danas ljudi znaju cijenu svega, ali ne znaju vrijednost ničega.

Na sve strane instant ljubavi, iznajmljeni prijatelji, samozvani dizajneri i lažne Luj Vuiton torbe…. Ma gdje god se okreneš.

A ja volim što sam staromodna! Ratnica u borbi za male stvari koje život znače.

Ostala vjerna sebi i onome u šta vjerujem.

Da je glamur precijenjen, a moda zabava hrabrih koji vole da prkose pravilima odijevanja.

Obožavam čudake, oblače se kako vole i uveseljavaju sebe, a za druge ih baš briga.

I volim definiciju stila Albera Elbaza “Stil je jedina stvar koja se ne može kupiti novcem. Nije šoping vrećica, etiketa ili modni brend, stil je ono što reflektuje našu dušu prema vanjskom svijetu, čista emocija ”

A? Kakva definicija! Emocija!

Ružne Luj Vuiton patike me ne zanimaju, torbe još manje, od modnih želja i dalje imam samo onu da nabavim gravitacijske cipele iz Odiseje 2001, obujem ih, makar me i žuljale, da stanem na noge ove godine…

I sve da se uspravi, stabilizuje, zakačim se za Zemlju i koračam.

Uz našu pjesmu! I vi imate onu vašu pjesmu, ne za prvi ples nego baš VAŠU?

E zbog toga me Žmu povremeno zove Kupačice Moja.

Čuo je jednom (cirkus narodnjak, vjerujte mi na riječ) i rekao mi kako je to sada NAŠA pjesma jer kaže:

“Ti u Grčku na odmor, vodiće te tvoji

Ja odo’ na Manjaču tamo gdje su moji

kad se vratiš, javi se, Kupačice moja

ako me na Manjači ne ukrade koja”

E sad, istina jeste da sam čim smo se upoznali sutradan otišla mjesec dana na Krf  sa mojima, a Žmu na vikendicu da kosi travu i nije to uopšte na Manjači, ali Krf eto jeste u Grčkoj i njemu se baš dopalo da me zove Kupačice Moja …

Potpuno ozbiljan, naravno…

A ja se samo sjetim Seke Sabljić i Đenke i ne znam bi li se smijala ili da se pravim da sam se naljutila ili samo da čekam da ga ponovo prođe.

I sada kad pročita ovo reći će, vidim ja sviđa se to tebi i GOTOVA SAM i već vidim da će ova epizoda Kupačice trajati poduže.

Kako li se kretati po pisti života i uspješno stići svoju sjenku?

Hodati sa svima u defileu? Koračati odvažno ispred ili iza svojih ludosti? Da li uopšte smijemo propustiti nešto što znamo da je NAŠE?

Ne znam nijedan odgovor… Pogotovo kuda vrijeme ide?

Pratim svoju sretnu zvijezdu, iako je sada ne vidim baš najbolje i hodam nogu pred nogu onako manekenski…

I šta bude i kako bude…

Probudim se neki dan ujutro i vidim ponoćne propuštene pozive i poruke… WTF? Šta se dogodilo?

Moj drug iz ludih zagrebačkih studentskih dana V., na potpuno slučajnom proputovanju kroz moj grad se javlja za kratku jutarnju kafu nakon više od 20 godina… Dolazi kod mene na posao, izgrlimo se…

“Ajde pričaj sve od početka! Sve…. Ma NE! NEMOJ!

Reci ti meni jesi sretna? Znaš, Sunce, izgledaš mi lepo, sretno i zadovoljno! I ja sam sretan! (pokazuje slike žene i kćerki ) Daj bre sliku da vidim onog tvog čoveeeka! (pokazujem Žmu) i još kaže:

JESI PRIMETILA KAKO VREME IZMIČE ?!? ”

Ja prekasno ustala, još otečena od spavanja, naelektrisane kose, klimam glavom….

Ustajem da ga ispratim i gledam svijet oko sebe kroz čudan filter kao da odjednom vidim zvukove koje do sada nisam mogla ni čuti…

U koliko rečenica smo saželi decenije života? I šta je srž svega?

Mašem i zaželim mu sretan put!

Okreće  se V. i kaže : “Samo si, brate i dalje bleda, nikad od tebe zdravo rumeno žensko, al’ nikad!”  Nastavim gledati svijet oko sebe kroz taj novi filter… Nazovem Žmu, prenesem pozdrave, čudeći se kako li je u 20 minuta stalo 20 godina…

Jasno vam je šta je važno?

I kuda vrijeme treba da ide?

Ako nije  pročitajte ponovo, molim vas!

O prijateljstvima nemam više ništa za reći, sve jasno k’o dan!  Doduše kupila sam novo rumenilo, ali ne pomaže nijedno!

Naučila sam od Oskara Vajlda da je malo iskrenosti opasna stvar, a mnogo je sasvim kobno!

To što vidite kod mene, nemojte baš sve pokušavati kod kuće osim možda ovo zalivanje mladog luka sa krunom na glavi! Jer priroda ima iscjeliteljsku moć.

IF YOU’RE LOOKING FOR A SIGN, THIS IS IT.

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije