najnovijeŽivot

#METOO ispovijest

Relativno sam mlada, ali doživjela sam toliko oblika uznemiravanja i zlostavljanja, prošla toliko psihoterapija da ovu temu mogu i doktorirati.

Redakcija

Potaknuta skorijim događajima iznosim svoja iskustva:

Prvi slučaj dogodio se na moj 15. rođendan. Kasnije sam shvatila da je to bio ujedno i okidač za ostale slučajeve. Prijatelj mojih godina me prati doma i pokušava me silovati. Ne uspijeva, pa me udara u trbuh da bi me onesposobio. Malo prejako, počinjem povraćati krv. Prepao se i pobjegao, ostavljajući me da ležim kraj ceste.

Drugi slučaj, prvi razred srednje škole. Profesor. Dira me po grudima. Zaustavlja automobil kad me sretne i nagovara da uđem zbog “dodatne nastave”. Dolazi u restoran moje bliže obitelji, koji je u drugom gradu, i raspituje se o meni.

Zaštitu mi je pružio tadašnji dečko i tada započinje toksičan odnos s njim. Pristajem na ono na što inače ne bih, radim sve da izbjegnem svađu, do tada otvoren odnos postaje ovisan iz straha od ostavljanja. Je li on to primijetio i koristio, ne znam.

Treći slučaj, srednja škola. S prijateljicom odlazim u drugi grad u klub, popile smo i dotična me ostavlja samu. Obiteljski prijatelj, koji je po godinama bliži mojoj majci nego meni, me vozi doma i nakon toga me dira dok sam u nesvjesnom stanju.

Četvrti slučaj, fakultet. Vraćam se doma u kasnim poslijepodnevnim satima, dva muškarca u automobilu me prate. Jedan me drži, dok drugi pokušava penetrirati analano. Smirujem se dovoljno tehnikom koju me terapeut naučio, uzimam ključ i zabijam mu ga u spolovilo.

Sada, nakon godina psihoterapije mogu ponosno reći da sam psihičke posljedice dovela do minimuma.

Znam da nisam kriva, ali znam i da je krivnja samo okidač za ponovno zlostavljanje. Zlostavljači ciljano traže takve osobe, ciljano traže žrtve.

Foto: Canva

Fizičke posljedice su i dalje tu, kao i strah i neugoda koji se sada javljaju u drugom obliku.
U sretnom sam braku i imamo dvije djevojčice.

Kad sam saznala spol, plakala sam tri dana ne zato što bih željela muško, nego zato što znam u kakav svijet dolazi. Zato što znam da odgajam osobe koje će se suočiti sa seksualnim nasiljem, uznemiravanjem ili napadom.

Jer u čitavom životu još uvijek ne znam nijednu ženu koja bar nešto od navedenog nije iskusila.

Zato što se djevojčicama već u vrtiću govori da ih dječak udara jer mu se sviđaju, već tada ih se uči kriviti žrtvu. Ovo je društvo u kojem čak i sudije govore žrtvama silovanja da su trebale manje piti ili se više obući.

Gdje se snažne, hrabre i obrazovane žene javljaju kako bi ponovno proživjele svoju traumu samo kako bi se suočile s krivnjom. Gdje su te žene bačene na koljena otvorenim izrugivanjem njihovim privatnim odlukama i ličnim izborima.

Kako ću objasniti ovu retoriku svom djetetu? Kako ću je uvjeriti da će joj se uvijek vjerovati, podržavati i pomagati u svijetu koji joj govori suprotno? Kako da svojoj kćerima objasnim ovu kulturu silovanja i borbu protiv nje? Još gore, kako ću ih pripremiti?

Kako da se kao društvo oslobodimo standarda u kojem se nasilje nad ženama normalizuje, a žrtve krive za zločine počinjene nad njima? Kako možemo promijeniti nešto što polovina društva odbija priznati?

„Nosi ključeve u ruci kad sama hodaš. Nikada ne hodaj sama mračnom ulicom. Obavezno nekome uvijek javi gdje si. Nikada ni pod kojim okolnostima ne smiješ ostavljati piće bez nadzora.

Ne nosi ništa zbog čega izgledaš promiskuitetno. Ne živi sama u stanu ako je na prvom katu.“  Moj vlastiti život oblikovao se oko ovih lekcija koje sam naučila od majke. Ako bih sve to spojila, sate svog života provela sam učeći kako ne biti silovana.

Ipak sada, uz supruga koji se aktivno bavi ovom problematikom i pravima žena i djece,  znam bolje i odbijam da ulijem ovaj strah svojim kćerima. Neću ih besposleno učiti kako ne postati žrtva. Odgajat ću ih da budu pažljive i svjesne, ali i žilave i snažne. Želim da budu glasne, da vrište ako im se nanese nepravda.

Uvijek će znati da ih podržavam, bez obzira na situaciju. Nikada neće čuti svoje roditelje kako govore: „Šta si učinila da to uzrokuješ?”, jer će biti odgojene da shvate da nijedan izbor odjeće i nijedna količina alkohola neće zamijeniti njezin izričit pristanak.

Autor poznat redakciji

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije