Razno

Kako bi trebalo da izgleda idealna žena – pitanje zbog kojeg postajemo depresivni

Vjerujem kako smo stvorene dovoljno slične da sve budemo lijepe i dovoljno različite da sve budemo posebne.

Redakcija

Foto: Canva

Prema onome što je objavio Cosmopolitan 2014. idealna žena bi trebalo da izgleda ovako:

Prema prosječnom Italijanu koji je živio u 16. vijeku ovako:

Ne samo da se o ovoj temi ne mogu složiti muškarci, žene i ljudi iz različitih epoha, nego čak ni najveći umovi ljudske civilizacije. Platon, Hjum, Eko pokušavali su razmišljati o ljepoti i idealno lijepom, ali nikada niko nije pronašao univerzalnu formulu. 

Zašto onda mislimo da su savremena modna industrija i mediji pronašli baš tu savršenu jednačinu?

Ta je jednačina, prema određenim istraživanjima, genetski nedostižna za čak 95% žena. Izraženu mršavost uz uzak struk i naglašene obline gotovo je nemoguće postići bez plastičnih operacija. 

U ovoj jednostavnoj jednačini iza znaka jednakosti dobijamo svakog drugog tinejdžera u SAD-u koji kada napuni osamnaest godina za poklon poželi neku plastičnu operaciju. Tu su i DESETOGODIŠNJE djevojčice od kojih je 80% njih prema jednom američkom istraživanju bar u jednom trenutku držalo dijetu. 

DESETOGOGODIŠNJE DJEVOJČICE koje drže dijetu?!

Zabrinutost zbog debljine i veličine odjeće koju nose primjetna je i u studijama čije su ispitanice bile čak i PETOGODIŠNJE djevojčice.

Mediji nam govore držite dijete, jedite manje, preskačite obroke, dok jedna petogodišnja studija govori  sasvim drugačije. Rezultati ukazuju na to kako su mladi koji drže dijete u dva puta većem riziku da postanu gojazni, dok vjerovatnoće za one koji koriste nezdrave restrikcije u ishrani (preskanje obroka i sl.) tri puta.

Ne samo da nas pogrešno uče o tome kako bismo trebale izgledati, nego su i načini na koje se to navodno postiže potpuno pogrešni. Daleko od toga da određeni mediji ne prenose i informacije koje su u skladu sa savremenim medicinskim i stručnim zdravstvenim standardima, ali ovdje se govori o medijskim sadržajima koji su najprisutniji i koji trenutno ostvaruju najveći uticaj.

Određene studije ukazuju na to kako prosječna tjelesna kilaža raste paralelno s tim  što nam mediji sve rigoroznije nameću ideju o tome kako trebamo izgledati sve mršavije. Na taj način postajemo sve nezadovoljnije, sve više dobijamo osjećaj neuspješnosti i sve smo bliže različitim vrstama mentalnih poremećaja kao što je depresija. 

Zašto ljudi s ,,viškom kilograma“  postaju depresivni i kakve to veze ima s pitom?

Čekaj, na šta to liči. Ostane u drugom stanju. Postane trokrlini šifonjer poslije porođaja. I misli da će muž da je voli. Pa, neće. Varaće vas muž ako tako izgledate. Varaće vas. I nemojte to sebi da dozvolite. Žena mora da bude top. “, – izjavila je Jovane Jeremić, poznata srpska novinarka.

Debeli ljudi imaju slab karakter zato i jesu debeli.

Društvene mreže, novine, najpopularnije tv emisije prepune su izjava kojima se ljudima koji se smatraju gojaznim na vrlo direktan način nameće uvjerenje kako su sami i jedino oni krivi za to što su ,,debeli” i kako je uzrok tome nedostatak u njihovom karakteru, u snazi njihove ličnosti. 

Prema istraživanjima ovo je jedan od glavnih uzroka nastanka depresije – uvjerenje kako je naša ličnost loša. Ako bi neka naša ponašanja bila loša ona bi se mogla popraviti. Ipak, ako su naš karakter i ličnost neadekvatni to znači da će se ta neadekvatnost oslikavati u svemu što radimo i da ćemo živjeti u agoniji neizvjesnosti kako će se u svakom trenu ispoljiti i kako ćemo nešto pogrešno uraditi. 

Zato je, savjetuju stručnjaci, bolje kritikovati neko konkretno ponašanje, a ne lične osobine te osobe.

Npr. umjesto da kažemo nekom: “Debeo si zato što si lijen da bi počeo da treniraš i nisi dovoljno jak karakter da bi prestao da kupuješ slatkiše”,  ispravnije  bi bilo reći: ”Vjerujem da bi mogao promijeniti svoje navike ishrane i upražnjavanja fizičke aktivnosti i tako smanjiti svoju kilažu.”.

Isto tako, ljudi skloni razvoju depresije, obično imaju tzv. crno-bijeli način razmišljanja – ili sam kriv ja ili neko drugi/nešto drugo. Često zaključuju kako su za nešto loše što se desilo u potpunosti krivi samo oni. Ta ogromna krivica koju osjećaju predstavlja toliko veliki teret da ih dovodi do veoma loših emocionalnih stanja i poremećaja kakva je i sama depresija. 

Ipak, protiv snažne krivice koju osjećamo možemo se boriti tako što ćemo pokušati pronaći više uzroka onoga za šta se krivimo. Jer, sve što se dešava mora imati više njih, nikada samo jedan. 

Ako imamo problem s viškom kilograma to može izgledati ovako:

Nacrtamo ili isprintamo sliku pite, podijelimo je na komade i na svaki od njih napišemo po jedan od mogućih uzroka.

Ja sam, ilustracije radi, odabrala sliku ove pite koja baš ukusno izgleda, ali tvoja slika/crtež naravno može biti daleko jednostavniija.

  • Uzrok 1: genetski faktori (npr. ako su nam oba roditelja prijetila i mi imamo 80% šanse da ćemo biti bez obzira na to da li upražnjavamo intenzivnu fizičku aktivnost ili smo na rigoroznim dijetama tokom višemjesečnog perioda)
  • Uzrok 2: stres i emocionalni problemi različite prirode
  • Uzrok 3: određeni fizički poremećaj ili fizička bolest
  • Uzrok 4: okruženi smo reklamama za hranu koje ne samo da djeluju na našu svijest već izvode vrlo vješte manipulacije i na nivou naše nesvjesnosti pa smo, htjeli mi to ili ne, daleko skloniji konzumaciji nezdrave hrane i pića
  • Uzrok 5: ako smo kao djeca pili dosta gaziranih sokova i brze hrane naš organizam postaje programiran tako da više favorizuje ukuse ovakve hrane pa nam se zbog toga kao odraslima daleko teže oduprijeti njoj nego ljudima koji su se hranii na drugačiji način
  • Uzrok 6: Važno je da osoba osvijesti kako je neophodno preuzeti ličnu odgovornost i dati svoj maksimum na mjestima gdje je to moguće kako bi ostvarila svoj cilj. Ali, s druge strane, nije potrebno ni preuzimati svu krivicu na sebe. Pretjerano samokrivljivanje vodi pojavi simptoma depresije kao što su bezvoljnost i nedostatak motivacije, pa se i iz tih razloga umanjuje i motivacija osobe za treniranjem, kontrolom hranjenja, redovnim liječenjem fizičkih bolesti koje su možda uzrokovale problem s debljinom.  

Ako budeš željela da primjenjuješ ovu tehniku detaljnije o njoj možeš pročitati u knjizi veoma zanimljivoj za čitanje ,,Optimistično dijete“ jednog od najpoznatijih psihologa – Martina Seligmana na stranici 144. Knjiga je prvenstveno namijenjena roditeljima kao priručnik koji im pomaže u sprječavnju razvoja depresije kod njihove djece, ali se ova tehnika (kao i većina napisanog) može primjeniti i na nas odrasle. 

Mediji čine da se osjećamo loše

U psihološkim istraživanjima prosječnim osobama prikazivane su slike veoma vitkih i modela koji imaju određeni ,,višak kilograma“. Utvrđeno je kako se nakon gledanja vitkih figura ljudi osjećaju značajno uznemirenije povodom izgleda svog tijela, dok se nakon gledanja ,,punijih“ djevojaka (koje imaju zdravu kilažu) osjećaju manje uznemireno. Takođe, reklame sa ,,punijim“ modelima koji imaju tek nešto više kilograma podjednako su uspješne kao one sa veoma mršavim. Iz ovih razloga ovi američki istraživači sugerišu kako bi se mentalno stanje ljudi daleko unaprijedilo i zaštitilo ako bi se veća pažnja posvetila modelima koji danas nose oznaku plus size. 

Slični rezultati pronađeni si i kada su djevojčicama puštani spot Britney Spears ili serija ,,Prijatelji“.  Nakon gledanja ovih medijskih sadržaja djeca koja su učestvovala u studijama bila su značajno uznemirenija povodom svog fizičkog izgleda. 

A da nam mediji pokvare raspoloženje, prema jednoj studiji, dovoljno je samo 30 minuta konzumiranja određenog sadržaja.

Kada sam pokušavala saznati koji su glavni uzroci anoreksije, bulimije i drugih psiholoških poremećaja ishrane kao važan faktor uvijek je istican uticaj okoline. Prema onome što sam saznala, šema idealnog fizičkog izgleda se velikim dijelom formira kroz ono što nam prezentuje okolina – mediji, društvo, kultura. 

Jednom sam pročitala kako je razlog zašto su modeli devedesetih počeli biti tako mršavi to što su dizajneri odjeće prosto vjerovali kako njihova odjeća najbolje izgleda na super mršavim ženama. I upravo je to razlog zašto je po prodavnicama sve više odjeće koja nam ne pristaje i sve više mentalnih poremećaja povezanih sa ishranom i fizičkim izgledom.  Da li ćemo kao idealan definisati onaj izgled koji se promoviše kao takav iz ovog ili nekog drugog banalnog razloga ili bismo se možda konačno mogli složiti oko toga kako bi to trebao biti onaj koji podrazumijeva da je žena zadovljna i mentalno i fizički zdrava.

Vjerujem kako smo stvorene dovoljno slične da sve budemo lijepe i dovoljno različite da sve budemo posebne. I upravo zato želim da gradimo kulturu u kojoj ne tragamo za jednom idealnom ljepotom, niti postavljamo pitanje da li je određeni izgled lijep ili ružan. Jer, možda ljepota može, kako je neko mudriji već prije mene rekao,  postojati u različitim oblicima, bojama i veličinama!

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije