Lole iz komšilukaO životu

VANILICA U CIRKUSU: Vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor!

Izvinite, mogu li da se slikam sa vama?

Piše: Natasa Lajšić Grbić

Nataša Lajšić Grbić

Foto: Privatna arhiva

Može, mi ćemo ti biti ona dvojica iz Mapet Šoua. Eh da sam znao da ću se slikati stavio bih zube, eh …. (Uvod prema stvarnom događaju sa naslovne fotografije.)

Katkad moraš otvoriti oči i pogledati stvari iz drugog ugla, ko zna šta ćeš pronaći! Oh, stvarno?

Neobjašnjivo se bojim skakavaca! Ne klasični strah kao od zmija, one su opasne i uznemirujuće, niti gađenje kao prema žoharima. Već vam je muka od teme? Pa i meni je! Ali svugdje su doskočili osim na Zemljine polove, još prije dinosaurusa, ne mogu ih zaobići, ni preskočiti. Tu su, skakavci zauvijek.

Nije to kao u pjesmi Ane Nikolić, kad kaže: “Mišo, bojim se!” pa da mi kažu da nemam razloga.

Naravno da nemam razloga, ne treba tu nikakav Mišo iz pjesme da mi objašnjava. 

Skakavac je kao Alien iz Osmog Putnika, jeste li provalili? Okej, malo manji. I jestiv je kad je pržen, za Aliena ne znam.

Kada sam živjela kod roditelja, skakavci su iz parka voljeli uskakati baš u moju sobu! Dođem kasno iz izlaska ili rano, zavisi kako ste vi izlazili, ugledam velikog zelenog skakavca na zidu. Tačka. Sve stane. Na trenutak. Budim tatu, ustaje, kaže: “Daj mi neki komad papira.”, bunovan ulazi u sobu: “Gdje je taj skakavac, gdje?”. U sekundi izbaci skakavca i vrati se na spavanje, a ja i dalje stojim kao kip. Paralizovana, potpuno. “Idi sada spavati, pobogu.“

A onda je započeo moj single život KeriBredšoStajl, a sa njim su trebale da se dese i neke odraslosti. Kažem trebale.

Da bih spriječila upade Aliena na 3. sprat, uvijek sam navlačila zavjesu preko otvorenog balkona. Za svaki slučaj, bolje spriječiti nego liječiti. Sad vi čekate ALI, jel da ? Evo vam! ALI, jedne ponoći čujem horor zvuk, znate ono škripanje kad Alien mrda nogicama, e to. Na mom žutom zidu, ogrooooman skakavac, okej normalno veliki skakavac.

Panika. Bez zvuka. Pure Panika. Organik.

Šta bi rekle Ane Bučević i Luize Hej? Gdje su sada i one i njihov bezumni pozitivizam?

A Didi Janković tada tek u osnovnoj školi, nikog da me posavjetuje ni na vidiku, ni-ko-ga. Da zatvorim vrata od dnevne sobe i odem spavati u spavaću, šta me briga! Ali kako ću ujutro, moram jednom ući u dnevnu sobu i kuhinju, ne mogu zauvijek živjeti u spavaćoj i kupatilu, a neću znati jel’ otišao ili se sakrio i čeka me, hm. A da sjedim u hodniku?

Fiksiram ga pogledom, šta ako nestane iz vidokruga? Nemam nikakav sprej za insekte. Da se zaletim na njega novinama? A šta ako se on zaleti u mene isto tako, stane na glavu, zaplete mi se u kosu… Znam, zvoniću komšiji, uh imaju malu bebu, kud da ih budim zbog mog skakavca, baš nema smisla. ODRASTI !

Čekam da odrastem. ODRASTIIIII… Pokušavam izaći iz sobe držeći pogled na skakavcu, odoh u kupatilo.

Vraćam se sa lakom za kosu, upadam u sobu i špricam ga toliko da sam potrošila možda cijeli sprej. Ne može skočiti, ne može letjeti, ne može se odlijepiti sa zida, paralizovan, skamenjen.

Da vidiš malo kako je meni kad tebe vidim, majkoviću, da vidiš! Gdje je metla, nemam metlu, moderna devojka lajfstajl… Pokušavam ga odlijepiti sa zida novinama, jedva. Izbacujem ga sa terase, čekam jutro, zovem tatu, “Samo da se zna, smoždila sam mog prvog skakavca, odrasla sam, konačnoouuou.”

Zašto sam vam sve ovo napisala, zbog moje fobijice ?

Ma ne, nego zato što tačno znam da većinom niste čitali Sun Tzuovo “Umijeće ratovanja”, a trebalo je. Za život. Jer sve vam piše, korak po korak. Čitajte pažljivo i primijenite na sve.

NA SVE, razumijete ?

“Prouči neprijatelja da bi ga lakše pobijedio.
Koncentriši svoju energiju i skupi snagu.
Veliki rezultati mogu se postići malim silama.
Usred haosa, postoji i prilika!
Razmisli i promisli prije nego napraviš potez.
Cijela tajna leži u zbunjivanju neprijatelja tako da on ne može shvatiti našu namjeru.
MORAŠ VJEROVATI U SEBE.”

Sve ovo si neprekidno ponavljam u danima, godini i prošloj i ovoj koje jedu skakavci, jedu i ne prestaju, eto!

Nekidan budim se usred noći, skakavac se penje uz prozor, budim Žmu. Naravno da ga budim, Zna Žmu. Dok je još bio Dečko uništio je osinjak na mojoj terasi, koji sam bezuspješno našpricala Raidom kroz prozor od špajza stojeći na vrhu lotri? Dakle, ustaje Žmu, stavlja naočare, uzima muhomlat i kaže: “Gdje na prozoru?”.

  • Eto tu. 
  • Ma gdje? Pa tu.
  • Pokazuje prstom na skakavca, jel’ ovo ? Kucka.
  • Da, da toooo.. 
  • To je brava od prozora, spavaj.
  • Ne samo da oduvijek fantaziraš, nego si sada počela još i da haluciniraš. 
  • Ma nemoj, a kada si rekao da sam izmislila da me je prepala smrdibuba usred noći, pa dokazala da me je napala i našla je na vratima, a ?

Priđe mi, stavi kažiprst na usne i kaže: “Psst, spavaj!”.

Nikada nisam pisala poeziju, ali…

SOMEDAY I WILL WRITE POEMS ABOUT THIS BUT FIRST I MUST SURVIVE IT !

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije