Ljudi s olovkamanajnovije

Jaffa trenutak – Magdalena Majlat: Zar ne bi bilo divno?

Mislim da danas u ovom covid lifestyle-u, a i općenito, većina nas uživa moje sporedno zanimanje, ili ti ga ronjenje u prazno.

Piše: Redakcija

Magdalena Majlat

Foto: Unsplash

Bez boce sa kisikom. Kad su nam već ronjanja, pardon, ronjenja sitne ruke, zar ne bi bilo divno kada bismo bar jedan dan, a zašto ne i svaki sljedeći za 80% manje ronili, (čitaj) očekivali od drugih ono što mi smatramo da zaslužujemo ili tražili jednako povratno ponašanje od onog kojeg dajemo i odlepršali u neki ljepši, manje očekujući i mirniji svijet.

Krenimo redom: 

Probudila sam se živa i zdrava, skupa sa svim mojim bližnjima. Postala sam teta trećeg nećaka po redu od moje jednojajčane sestre blizanke koja živi 500 km od mene. Sve je prošlo u redu. 

Teta u trgovini je danas bila vesela i rekla je dobar dan sa smiješkom, onako, od srca. Probleme je vjerojatno ostavila kući ili problema nema pošto je i ona sigurno čula za ovaj “moj svijet”. Kolega mi je pohvalio frizuru mada nosim istu frizuru već 15 godina (ali on to ne zna),  samo sam šiške ošišala ukrivo da malo glumim lijepu voditeljicu “Provjerenog”  i izgledam u skladu sa vremenom. Direktor me na poslu pohvalio čarobnom riječi :”Bravo Ljena!”. Direktor je Rus i ne zna baš točno izgovoriti moje ime, no s obzirom da je uvažio moju molbu isprve da me zove skraćenim imenom sve mu je oprošteno, čak zvuči simpatično, mada sam sve samo ne lijena. On to vidi i zna, inače me ne bi pohvalio, logično.

Dijete mi je dobilo četvorku iz padeža iz hrvatskog jezika od strane profesorice koja bi po mom skromnom mišljenju trebala biti stražar u vojsci, prije nego profesorica. Napisao je sam lektiru dok sam se vratila sa posla i izgledao sretno i zadovoljno. Dan je bio sunčan, sparina je samo poslužila kao gratis sauna. Uštedjela sam minimalno 200 kuna za navedenu uslugu, nema šale sa financijskom računicom.

Kosa me slušala čitav dan što je njen osobni napredak. Drugi kolega mi se požalio samo dva puta na svoj ljubavni život i time sačuvao moju životnu energiju za 50% i smanjio kolutanje očnih jabučica za 60%

Našla sam sakrivenu bajaderu u ormaru i pojela pola, sada se može reći da je duša na mjestu. Poslije ću pojesti sladoled i mojoj sreći neće biti kraja. Pogriješila sam termin kod doktora u kojeg sam išla pješice, ali sam si objasnila da sam prošetala mišiće nakon dugo vremena, da to uopće nije tako veliki kiks. Trebala bih češće falivati termine…i to na dužim relacijama. Shvatila sam da ću duže odmoriti isto popodne, jer ne moram kod doktora. Kod njega ću sutra, ali i sutra će dan biti divan po nečem drugom. 

Zar ne bi bilo divno da je svaki dan ovakav? Desile su se i dešavaju se stotine gorih stvari, ali biram samo one lijepe, one što mi služe, one loše bacam u prvi kontejner bez obaziranja. Zar ne bi bilo divno kad bismo svi više cijenili sitnice jer sitnice čine život bogatijim, ne za valutama. 

Odustajem od starog sporednog zanimanja i našla sam si novo, ronjenje u šarenom, na veliko. Sa pet šuma Marjan kisika. Moje novo more je temperature kao kod odlično  pogođene jačine tople vode na pranju kose i feniranju kod frizerke,  širokogrudno i pozitivno, bez predrasuda. Moje more je lijepo i kad nije. Ispunjeno onim krupnim stvarima, koje svakim danom shvaćamo tako olako, a najmanje bismo trebali činiti isto.

Konkurs organizuju Lola magazin i Jaffa napolitanke.         

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije