Zelda Ficdžerald: autorka ućutkana i pokradena od strane muža, F. Skot Ficdžeralda

Iako je većini poznata samo kao „supruga slavnog pisca F. Skota Ficdžeradla“ , Zelda je i sama bila posebna. Kao ikona dvadesetih godina prošlog vijeka i jedna od prvih američkih „flapper djevojaka“, ona se smatra jednom od najistaknutijih ličnosti takozvanog doba Džeza.

„Flapper“ djevojke su bile generacija mladih žena koje su se suprotstavljale normama i koje su se jasno protivile onom što se smatralo prihvatljivim ponašanjem.

One nisu nosile korsete, njihove suknje su bile iznad koljena (što se smatralo skandaloznim u to vrijeme), skraćivale su kosu, slušale džez i konzumirale alkohol u javnosti.

Ipak, iznad svega ostalog, Zelda je bila umjetnik. Ona je bila plesačica, umjetnica i, najvažnije, pisac. Ono što većina ljudi ne zna, možda zato što se to kroz istoriju pokušalo što više zataškati, jeste da F. Skot Ficdžerald dosta svog uspjeha kao pisac duguje Zeldi.

Ne samo da ga je inspirisala, već je beskrupulozno ukrao njene ideje i djela. Otkrijte njenu priču u nastavku teksta.

Zauvijek buntovnica

Početkom dvadesetog vijeka na američkom jugu od žena se očekivalo da budu tihe i poslušne, ipak Zelda Sajre, rođena 1900. godine u Montgameriju u Alabami, nije bila takva. Upravo suprotno, bila je aktivna, buntovna i provokativna. Plesala je, pušila, pila i aktivno se trudila da obori stereotipe.

Legenda kaže da je plivala u kupaćem kostimu boje kože, što je podstaklo tračeve kako je bila gola u javnosti. U jednom od članaka o njenim plesnim nastupima našli su se komentari kako je Zelda zanteresovana „samo za momke i plivanje“.

Nije neobično što se mladi F. Skot Ficdžerald, koji će kasnije biti poznat kao jedan od najbrilijantnijih američkih pisaca, ludo zaljubio u nju 1918. godine kada ga je vojna karijera dovela u Alabamu. Njemu je bilo 22 godine, a njoj 18.

Foto: domestika.org/ F. Scott Fitzgerald (1921)

Filmski par

Zelda i Skot su se pronašli od samog početka, oboje su bili privlačni, inteligentni, zainteresovani za umjetnost i sa urođenim talentom. U početku njihove veze, Skot je radio na „Ovoj strani raja“, knjizi koju je na kraju prepravio kako bi uključio novi lik, zasnovan na Zeldi.

Kako je njihova veza napredovala, tako je i Zeldin doprinos Skotovom pisanju rastao: ona mu je dozvolila da čita njene dnevnike iz kojih je pisac prepisao čitave inserte i uključio ih u svoje knjige, bez da Zeldi oda priznanje za njih.

Kada je „Ova strana raja“ objavljena doživjela je ogroman uspijeh, te je par postao dio društvene elite. Skot je Zeldu nazvao „Prvom američkom flapper-kom“ i ona je postala ikona.

Kasnije, kada je Zelda, još van sebe nakon rođenja njihove prve ćerke izjavila „Nadam se da će biti lijepa i blesava, lijepa mala luda“, Skot je ovu rečenicu uključio u dijalog svog djela „Veliki Getsbi“.

Foto: domestika.org

Prve godine njihovog braka bile su obilježene pretjerivanjem, posebno u alkoholu i zabavama. Rođenje njihove ćerke nije zaustavilo zabavu, umjesto toga zaposlili su sluge i dadilje kako bi mogli održati svoj način života.

Od preplašenog miša do pisca

Zabave bez prestanka dovele su ih do odnosa punog bračnih prevara, novčanih problema i svađa, najčešće prouzrokovanih Skotovom ljubomorom. Kada je trebao da objavi „Lijepi i prokleti“ za „Njujorkški tribun“, Skot je tražio od Zelde da napiše recenziju knjige za časopis. U njenom oštrom članku, Zelda je prvi put otvoreno progovorila o njihovom odnosu:

„Čini mi se da jednu stranicu prepoznajem kao dio mog dnevnika koji je misteriozno nestao nedugo nakon što sam se udala, takođe, dijelovi pisama, iako korigovani, čine mi se poznatim. Izgleda da gospodin Ficdžerad (mislim da tako sada sam sebe naziva) vjeruje da plagijati trebaju poteći iz kuće.“

Iako su njeni komentari djelovali šaljivo, oni su podstakli mnoge rasprave. Kada je Zelda počela primati ponude da piše knjige i članke, Skot je postao ozlojeđen. Činjenica da je njgova muza dobijala prilike da se bavi temama koje je on želio istražiti samostalno dovela je do daljeg propadanja njihove veze.

Kada se par preselio u Pariz, Skot je bio toliko zaokupljen pisanjem „Velikog Getsbija“ da je Zelda upoznala i zaljubila se u francuskog pilota, Eduarda Jozana. Kada je od muža tražila razvod braka kako bi mogla početi novi život, Skot ne samo da je odbio, već je zaključao Zeldu u kuću dok nije pristala povući zahtjev. Nedugo nakon toga, Zelda je prvi put sebi pokušala oduzeti život.

Propast prve svjetske „flipper“ djevojke

Kako su tenzije postajale jače a svađe sve češće, tako je Zeldino mentalno zdravlje sve više propadalo. Dvadesetih godina prošlog vijeka njeno ponašanje je postajalo sve nestabilnije, a Skot, koji je sada već bio alkoholičar, postajao je sve više ozlojeđen.

Zelda je odlučila da se bavi plesanjem i iako je uspjela da se donekle ostvari na tom polju, neodobravanje njenog muža dovelo je do toga da odbije ponudu da se pridruži prestižnoj školi baleta u Napulju.

Njene nekada glamurozne zabave postale su dekadentne i destruktivne. Konačno, 1930. godine, Zelda je hospitalizovana u psihijatrijskoj bolnici u Francuskoj, gdje joj je dijagnostifikovana shizofrenija.

Kada su joj javili da je zdravstveno stanje njenog oca sve gore, par se vratio u rodni grad, Montgameri, gdje je Skot napustio Zeldu i sam se uputio u Holivud.

Nakon smrti njenog oca, mentalno zdravlje joj se pogoršalo još više, te se stalno vraćala u psihijatrijske ustanove.

Uprkos svemu ovome, njen entuzijazam nije nestao. 1932. godine, dok je bila u bolnici, napisala je polu-autobiografski roman „Sačuvaj mi valcer“ koji je poslala Skotovoj izdavačkoj kući. Kada ga je Skot pročitao bio je bijesan, te joj je poslao mnoga pisma u kojima je izrazio nezadovoljstvo sadržajem.

Njegova reakcija proizašla je iz činjenice što je planirao iskoristiti isti materijal za svoj roman „Blaga je noć“, koji je završio dve godine kasnije. Da bi imao dovoljno materijala za svoj roman, Skot je natjerao Zeldu da izbaci većinu materijala koju je on želio iskoristiti. Ova skraćena verzija doživjela je vrlo malo uspjeha kada je objavljena.

Ironično, Skot se pridružio lošim kritikama, nazivajući Zeldu trećerazrednim piscem i optužujući je za plagiranje. „Sačuvaj mi valcer“ je jedino djelo objavljeno za vrijeme Zeldina života. Ona je bila strašno razočarana kritikama što ju je gurnulo u dublji očaj.

Zaostavština novoj generaciji žena

Godinama nakon Skotove smrti, Zelda se još jednom našla u bolnici, gdje je počela pisati novi roman, uprkos lošim kritikama „Sačuvaj mi valcer“. Naslov ovo romana bio je „Cezarove stvari“, ali ga nikada nije završila. Poginula je u požaru u bolnici, dok je zaključana u sobi čekala red za elektrošok terapiju.

Iako je kraj Zeldinog života bio tragičan, ona je ostavila veliku zaostavštinu. Iako njenog supruga, Skota Ficdžeralda, i dalje smatraju jednim od najznačajnijih pisaca u istoriji Sjedinjenih Država, Zeldina brilijantnost se konstantno otkriva i slavi zahvaljujući mnogobrojnim biografijama.

U svojoj autobiografiji, pisac Debora Pajk izjavljuje da je Zelda imala značajan uticaj na istoriju umjetnosti. Njeni objavljeni i neobjavljeni radovi govore o njenim pogledima na mentalno zdravlje, plagijate i modernosti.

Knjiga Nensi Milford „Zelda: Biografija“ postala je najprodavaniji roman. Onaj je javnosti predstavila Zeldu, feminističku ikonu koja je preživjela kontrolu muža koji je odbijao da dijeli svoj uspijeh.

Zahvaljujemo se svim ovim piscima koji su oživjeli glas jedne žene godinama nakon što je bio ućutkan. Zbog njih ljudi širom svijeta otkrivaju Zeldu Ficdžerald, ne više samo kao „suprugu Skota Ficdžeralda“, već kao intelgentnu, buntovnu, talentovanu, snažnu i jedinstvenu osobu, što je i bila.