najnovijeNaslovna vijestŽivot

Živjela sam bez telefona četiri sedmice i bilo je teže nego što sam očekivala

„Doći ću do tebe,”rekla je prije nego što smo završile poziv.

Nakon što sam se izgubila u Sent Luisu na putu do kuće mog prijatelja – u gradu u kojem se uvijek osjećam nelagodno, zahvaljujući prošlim traumama – imala sam sreće da pronađem benzinsku pumpu gdje mi je ljubazni radnik pozajmio svoj telefon.

Prevela: Maja Dropić

popsugar.com

Nakon što sam se izgubila u Sent Luisu na putu do kuće mog prijatelja – u gradu u kojem se uvijek osjećam nelagodno, zahvaljujući prošlim traumama – imala sam sreće da pronađem benzinsku pumpu gdje mi je ljubazni radnik pozajmio svoj telefon.

Poslije sam se, vidno uplašena i na ivici suza, zahvalila na ljubaznosti, kupila paket Doritosa i čekala u svom autu dok moja prijateljica nije stigla otprilike pola sata kasnije.

Tada sam odlučila da ću opet kupiti pametni telefon i zamijeniti stari preklopni koji sam tada imala. Prije tog fijaska bila sam spremna i nestrpljiva da se vratim u dane SMS-ova i provjeravanja društvenih mreža samo sa svog laptopa.

Znala sam da je preklopni telefon sve što mi treba za ublažavanje anksioznosti i ranjivosti koje sam osjećala dok sam putovala na posao i sa posla, kao i na drugim mjestima, a u roku od nekoliko dana od kada sam se riješila prethodnog pametnog telefona, sve od moje opšte anksioznosti do raspona pažnje, pa i moja sposobnost da budem sama sa svojim mislima su se primjetno poboljšali.

Što sam duže bila bez pametnog telefona, to sam ga manje željela – tako da sam provela četiri sedmice, a da uopšte nisam imala telefon.

Dan nakon što je moj pametni telefon upao na dno slane kupke koju sam, ironično, napravila kako bih ublažila stres, shvatila sam koliko često provjeravam mejlove svakog dana.

Taj prvi dan bez telefona, kada nisam mogla da redovno provjerim mejlove, nivo anksioznosti mi je dostigao maksimum i bila sam neprestano razdražljiva – ali za samo nekoliko dana, moji simptomi odvikavanja od tehnologije su se ublažili, a veliki dio moje anksioznosti je, takođe, nestao.

Sjećam se da sam u jednom trenutku rekla drugarici: „I dalje sam anksiozna, ali mnogo manje.”

Ušla sam u novi ritam gdje sam provjeravala mejlove samo nekoliko puta dnevno, a ako mejl nije bio hitan, ignorisala sam ga do kraja sedmice. Umjesto da se nerviram da mi mejlovi stalno budu pročitani, počela sam to raditi jednom sedmicno, obično petkom ili subotom.

Vrijeme na Instagramu mi se, takođe, poprilično smanjilo – od sat vremena ili više dnevno na aplikaciji došla sam do toga da sam ga provjeravala samo jednom ili dva puta dnevno.

Dovela sam se od svakodnevnog prisiljavanja na nekoliko minuta nasamo sa svojim mislima do dobrodošlice dugim momentima mira i tišine, naročito ujutro.

Bez ikakvih smetnji, osim ptica na drveću, kafe u ruci i Pandore koja se povremeno igrala u pozadini, moja jutra bez telefona postavljala su miran ton ostatku dana.

Kako mi je raspon pažnje rastao, počela sam, takođe, da čitam više – pročitala sam Žene ti ne duguju ljepotu tokom jednog vikenda, a Pripadaš sebi u manje od tri sata.

Kad sam bila sa dragim ljudima, bilo mi je lakše nego obično da ih aktivno slušam, i primijetila sam – donekle iznervirano – koliko često ljudi provjeravaju svoje telefone tokom naših razgovora.

Jednog vikenda sam shvatila da sam završila sve sa svoje liste obaveza i pročitala čitavu knjigu do nedjelje u podne.

Moje poboljšano psihičko stanje, zajedno sa naizgled beskrajnom listom obaveza i odugovlačenjem kojem sam bila sklona, navelo me je da izdvojim vrijeme za zamjenu uređaja – ali nakon što sam se izgubila u Sent Luisu, počela sam se osjećati neobično ranjivo svaki put kada bih vozila, čak i kada bih dobro znala put.

Možda nisam bila opsjednuta mejlovima ili Instagramom, ali nisam mogla da prestanem da brinem o mogućnosti da mi se auto pokvari na autoputu ili da se nekako izgubim na sporednim putevima kada padne mrak.

Primijetila sam i da rjeđe idem u šetnju kada nisam imala pametni telefon – jer je, barem za mene, vježbanje zabavnije kada možete da slušate podcast ili svoju omiljenu muziku – a moja smanjena fizička aktivnost nije činila uslugu mom mentalnom zdravlju.

Shvatila sam koliko bi bilo nezgodno, pa čak i stresno, u današnjem svijetu kada ne bismo imali pristup aplikacijama kao što je Venmo, i nedostajala mi je kamera na telefonu.

Nedostajao mi je i pristup aplikaciji za bijeli šum na telefonu, jer mi to često pomaže da zaspim. Što je najvažnije, znala sam da se neću osjećati sigurno i samopouzdano tokom putovanja bez solidnog GPS-a, a ja zaista volim putovati.

Uz pomoć moje sestre, konačno sam postavila svoj zamjenski uređaj prije nekoliko sedmica. Na žalost, već doživljavam porast opšte anksioznosti i osjećam da mi se i raspon pažnje smanjio – ali srećna sam što mogu da prijavim da nisam preuzela nijednu aplikaciju za e-poštu i da i dalje koristim Instagram mnogo manje nego prije eksperimenta bez pametnih telefona.

U stvari, uspjela sam da pametni telefon uglavnom držim van svoje jutarnje rutine. Ponekad ga koristim kao alarm, ali ukoliko ne moram da pazim na vrijeme, ne nosim ga ni sa sobom na trijem dok uživam u jutarnjoj kafi. I dalje provodim dosta vremena nasamo sa svojim mislima.

Osjećam da će dio mene uvijek biti nostalgičan za vremenom kada su vladali preklopni telefoni – ali meni je neophodno da imam pouzdan GPS, a i ne možemo zanemariti opštu pogodnost pametnih telefona. Zahvalna sam što imam mogućnost da posjedujem pametni telefon, i on mi, na neki način, olakšava da vodim zdrav život, poput redovnih šetnji.

Srećna sam što mogu održati zdrav odnos sa korištenjem mog telefona, i tehnologije uopšteno, jer nema sumnje da oni značajno povećavaju nivoe stresa i anksioznosti – ali za sada, osjećam da pametni telefoni imaju više prednosti nego mana.

Možda ću se nekada opet vratiti preklopnom telefonu, ali sada ne.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije