KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

Upoznajte hinduističkog sveštenika koji obavlja L.G.B.T.Q. vjenčanja

Sušma Dvivedi nudi svadbene i druge vjerske usluge siromašnim ljudima.

Prevela: Maja Dropić

Kao hinduistički pundit, ili sveštenik, koji se fokusira na L.G.B.T.Q. populaciju, Sušma Dvivedi je rijetkost u industriji vjenčanja. „Skoro je nemoguće pronaći ženskog pundita u Sjedinjenim Državama“, rekla je. „Koliko znam, ima ih manje od 10 i nijedna od njih ne radi sa gej i transrodnom zajednicom.“

Gospođa Dvivedi je 2016. godine osnovala Purple Pundit projekt u Njujorku, koji nudi razne „progresivne, inkluzivne, LQBTQ+“ vjerske usluge, kao što su imenovanje beba, osveštavanje kuća i poslovnog prostora ljudima koji su „heteroseksualni, homoseksualni, imaju međurasni brak ili samo žele ženskog pundita“.

Do sada je održala 33 vjenčanja, od kojih je gotovo polovina bila za istopolne parove.

Gospođa Dvivedi (40) takođe radi kao potpredsjednica za komunikacije i marketing brendova u Dejli Harvestu, kompaniji koja proizvodi organsku hranu. Odrasla je u Kanadi, a sad živi u Harlemu sa suprugom Vivek Jindalom (37), koji je glavni direktor u firmi koja se bavi finansijskim menadžmentom i sa njihova dva sina Ašvin (5) i Nian (3).

Zašto ste se zainteresovali za održavanje vjenčanja?

  1. godine sam se vjenčala i imali smo klasično indijsko vjenčanje sa 250 zvanica i dve ceremonije. Jednu smo obavili u hotelu Heligan koji se nalazi u Staroj Luci, a drugi u Loftu u Montrealu. Braća i sestre mog supruga su transrodne osobe i postalo je zapanjujuće očigledno da, ako žele da se vjenčaju, neće naći svešteno lice koje bi to uradilo, jer to još uvijek nije kulturno prihvaćeno.

To mi je slomilo srce. Kako ja mogu biti dio nečega što uskraćuje drugima pravo na ljubav? Dva mjeseca nakon mog vjenčanja, zaredila sam se preko interneta u Crkvi univerzalnog života. Znala sam da želim nešto da uradim, ali nisam bila sigurna šta. Čekala sam da mi se misli poslože.

Kada se to desilo?

  1. godine bila sam u Beil Kornelu pred samim porodom mog prvog djeteta. Anesteziolog je pokušavao da mi odvrati pažnju dok su mi davali epidural rekavši mi kako par na istom spratu pokušava da nađe sveštenika jer je ženi pukao vodenjak. Željeli su da se vjenčaju prije nego što se beba rodi.

Rekla sam mu da ako ne uspiju da ga nađu ja mogu da ih vjenčam, jer sam zaređena. Nisu me ozbiljno shvatili. Deset minuta kasnije, pitali su da li mogu da obavim vjenčanje. Ja nisam osjećala noge, pa su morali da uđu u moju bolničku sobu.

Jedna medicinska sestra napisala je pjesmu za par, druga je nevjesti napravila vijenac od cvijeća za kosu, a nekoliko medicinskih sestara napravilo je povorku.

Bilo je preslatko, osjećala sam se nevjerovatno što sam bila dio nečije ljubavne priče. Moj suprug je telefonom snimio vjenčanje. Taj snimak se brzo raširio internetom.

Zašto ste osnovali Purpl Pundit projekat?

  1. godina je bila izborna. L.G.B.T.Q. zajednici su tada oduzeta prava. Ja sam tek dobila prvo dijete i željela sam jednakost za sve. Majčinstvo je zapalilo u meni plamen aktiviste i postalo mi je jasno kako mogu da promijenim stvari. Napravila sam nalog na Go Daddy stranici sa svog kauča. Željela sam predstavljati duhovnu manjinu unutar južnoazijske homoseksualne zajednice-gej zajednicu. Boja koju sam odabrala za ovaj projekat bila je ljubičasta.

Kako se vaše hinduističko vjenčanje razlikuje od tradicionalnog?

Tradicionalna hiduistička ceremonija može trajati dva do tri sata. Moja traje 35 minuta. Počinjem sa molitvom i žrtvom bogu Ganeša da raščisti puteve ili prepreke paru. Tražim od para da obiđe nekoliko puta svetu vatru, a svaki krug označava obavezu koju preuzimaju.

Uključim i odlomak iz Pančatantra, mitološkog teksta napisanog na sanskritu. On zahtjeva od para da se posvete životu jednakosti i partnerstva. To se jako razlikuje od tradicionalnog hinduističkog čitanja, koje brak i dalje postavlja kao patrijarhalni sistem u kome nevjestvu predajete kao vlasništvo.

Kako vas je ovaj posao promijenio?

Prije pandemije održala sam vjenčanje za heteroseksualni par, a muški gost je počeo da viče na mene. Rekao je: „Žene ne mogu biti sveštena lica, šta radiš ovdje?“.

To je bio tako diskriminatorni pristup. Natjerao me da shvatim da za promjenu i prihvatanje treba vremena. Naučila sam da budem graciozna i strpljiva dok idem pravim putem. Biti pundit me oslobodilo i osnažilo. Postalo je dio moje ličnosti.

Šta obično nosite tokom vjenčanja?

Nosim zlatni prsten koji mi je poklonila baka koja ima 88 godina. Ona mi je pomogla da protumačim sve dijelove ceremonija. Prsten me povezuje sa njom i mojim korijenima, ali čini mi se da napredujem i samostalno tumačim nove verzije ceremonija.

Zatim imam mnogo slojeva zlatnog nakita: prstenje, minjđuše, narukvice i ogrlice. Indijci vole svjetlucave stvari i one čine da se osjećam kao pravi pundit.

Naizmjenično nosim jednu od dve tradicionalne indijske nošnje: lengu, koja je haljina dugih rukava u tonovima dragulja ili dugačku tuniku i helanke koja se naziva kamez. Obe nošnje su ljubičaste i uvijek sam bosa.

Koji je vaš omiljeni dio ceremonije?

Kada mi par priže i kaže: „Ovo je bilo vjenčanje o kojem smo uvijek sanjali, ali nikada nismo mislili da je moguće“.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije