Ljudi s olovkamanajnovije

Jaffa trenutak- Sa&Ra Stories: Prirodan porod blizanaca

Priča je posvećena svim mamama, a posebno mamama blizanaca.

Piše: Sa&Ra Stories Redakcija

Tokom moje trudnoće, a posebno od kad sam saznala da je u mom slučaju moguć prirodan porod, tražila sam po internetu mnoge odgovore na moja pitanja i nisam ih nalazila.

Zato želim ovom pričom i mnogim drugima da ohrabrim žene na prirodan porod sa blizancima, naravno ukoliko to priroda i okolnosti dozvoljavaju, a možete mi i pisati na [email protected]

Draga moja dječice,

ispričaću vam tačno kako ste došli na ovaj svijet. U srijedu, u 39. sedmici trudnoće ste se rodili.

U nedelju pred tu radosnu srijedu su doktori započeli indukciju poroda jer do tada mami nije niti pukao vodenjak niti sam dobila trudove. U klinici gdje sam bila po preporuci doktora blizanci se vade dve sedmice prije utvrđenog termina.

Duže od toga se smatra kao preveliko opterećene po ženu. Mora da vam je bilo lijepo kod mame u stomaku kad čak ni u 39. sedmici niste htjeli da dođete na ovaj svjet.

Doktori su pokušali ubrzati porod nanošenjem gela vaginalno koji bi trebao da pokrene trudove. Međutim, vi i dalje niste htjeli da izađete. Mama je dobila trudove, ali male i učestale koji su trajali sve do sljedećeg dana.

U utorak ujutro pošto i dalje porod nije prirodno počeo doktori su obnovili gel pa su trudovi bili malo jači i još učestaliji i bolniji, a vi i dalje niste htjeli da izađete.

Od bola tu noć nisam mogla ni oka da sklopim pa sam tražila neko sredstvo protiv bolova da bih mogla da se naspavam jer sam znala da mi treba snage naredni dan da vas dočekam kako sam priželjkivala. Odmah poslije toga sam zaspala i u srijedu ujutro sam bila odmorna.

Kada je to jutro vaš tata došao u bolnicu, posjetili smo doktora koji je rekao da bi kao neredni korak uveli intravenozno hormon oksitocin koji direktno izaziva prave trudove i da se može vrlo lako dozirati i prekinuti u svakom trenutku. Doktor je rekao da ćete biti u roku od dva sata tu.

Pristali smo iako sam već bila razmišljala o carskom rezu. Odmah su krenuli sa doziranjem. Trudila sam se da dišem duboko i ispratim svaku kontrakciju. Babica je s vremena na vrijeme provjeravala koliko sam se otvorila, a ostalo vrijeme smo bili sami, vaš tata i ja. Ja sam duboko disala, a tata je pokušao pričom da mi skrene misli.

Pri jednoj takvoj provjeri sa prstima, babica mi je otvorila vodenjak. Rekla je: “Ups, ovo nisam planirala.” Bilo je sve u redu samo malo nezgodno jer je to bio mlaz vode koji nije prestajao nekoliko minuta. Babica i tata su to pokupili i promjenili su sve oko mene da ponovo bude suvo.

Doziranje oksitocina su nastavili, a ja sam u međuvremenu postavljala babici mnogo pitanja. Tata mi je rekao da sam joj veoma simpatična sa tim mojim pitanjima. Mama kad je nervozna, mnogo priča. Babica je super odradila svoj posao i ja sam joj se nesvjesno mnogo puta zahvalila kao da to zapravo nije njen posao.

Kad sam se dovoljno otvorila polegla me je sa strane tako da mi je jedna noga bila ispružena, a druga savijena. Neposredno prije te akcije pitala sam ju kako misli to da mi uradi kad ja već sedmicama od bola ne mogu da ležim sa strane, ni na leđima, već samo polusjedeći. Ona je rekla da se ništa ne brinem i da će me polako prebaciti na stranu i podbočiti jastucima.

Tako je i bilo i stvarno sama promjena položaja nije boljela. Babica je rekla da sve dobro radim i kad dođe osjećaj kao da će velika nužda da joj to saopštim i da tada guram iz sve snage dok god traje jedna kontrakcija. Tako je i bilo. To je osjećaj velike nužde, ali zapravo ne dođe do toga. Srećom, to je samo osjećaj koji vara.

Babica je tad obavijestila doktora koji je odmah došao, sjeo na pod prostorije sa još jednom učenicom i čekao svoj trenutak. Babica je takođe imala jednu učenicu sa sobom i pitali su me da li je u redu da budu tu. Tad sam pomislila, ko god pomaže, dobro je došao. Vaš tata me je bodrio sve vrijeme i dok sam se ja napinjala iz petnih  žila držao mi je leđa obema rukama što mi je davalo osjećaj sigurnosti.

Kada bi htio malo da odmori, govorila sam mu da vrati brzo ruke na isti položaj. Jeste boljelo, ali bilo je izdržljivo osim dva – tri puta kad sam saopšila da mnogo boli i tad su mi dali intravenozno malo sredstva protiv bolova. Nakon nekoliko puta napornog guranja iz sve snage gdje sam bukvalno zagrizla zube, pitali su me u pauzi izmedju trudova da li želim da pipnem i osjetim glavu naše curice.

Prvo sam odbila, a nakon nekoliko sekundi sam ipak pipnula. U jednom trenutku je doktor prišao i rekao da bi on napravio mali rez da se ne mučim više, ali da mu za to treba moja dozvola. Prihvatila sam i nakon nekoliko sekundi je naša curica bila tu. Meni su te potom pokazali.

Bila si sva bijela od sluzi i jedno oko na pola zatvoreno. Objasnili su mi da se ta sluz ne briše te da je zapravo jako zdrava za kožu bebe. Tebe je potom tata primio na grudi, a ja sam dobila instrukcije kako dalje dočekati tvog brata. Doktori su brzo uradili ultrazvuk da bi vidjeli kako si se sine spustio.

U slučaju da si se spustio pogrešno, odnosno poprijeko, morali bi doktori ipak raditi carski rez. Srećom spustio si se zadnjicom prema dole i tako si i izašao kasnije. Nakon ultrazvuka trebalo je da promjenim položaj, da se okrenem na stomak i naslonim koljenima na krevet, a rukama da se pridržim za naslonjač. U tom trenutku nisam osjećala nikakvu bol niti trudove što je i prirodno te su morali nastaviti dozirati oksitocin da bi ti, sine moj, mogao da izađeš.

Onda su krenuli novi trudovi i pola sata nakon tvoje hrabre sestrice si bio i ti tu. Bio si, sine, dosta crvenkast od krvi i već si gledao radoznalo svojim nježnim okicama. Primila sam te na grudi i nakon par minuta upoznavanja zamolila babicu da mi pomogne da dođeš odmah na siku. Samo malo je trebalo i ti se već počeo da sisaš slasno kao velika beba. Bila sam presrećna.

Kada sam se zamjenila sa tvojim tatom i imala uz sebe tvoju sestru, odmah sam stavila i nju na siku. Isto je prelijepo sisala. To je bio trenutak kada sam bila svjesna da sam postala majka dva mala bića i bila jako sretna na koji način smo se spojili. Volim vas!

Mama

Konkurs organizuju Lola magazin i Jaffa napolitanke

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije