Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Roditeljstvo stane u jednu rečenicu – Šta god da uradim…

Roditeljstvo se nikad više nije idealizovalo.

Piše: Dajana Sipraga Zlojutro Redakcija

Mame su prelijepe, samosvjesne, balansiraju  između poslova, djece i partnera (i još dobijaju savjete kako da to rade bolje, hej!), muškarci su došli u doticaj sa svojim emotivnim bićem, bave se sportom, pomažu mami kako da balansira između njih, poslova i djece.

A djeca? Djeca samo trebaju ljubav…i hrpu aktivnosti.

Pišem ovo i prsti mi se grče od neugode, a stomak zavrće. Pa ko ovako živi? (Eventualno samo muškarci ali nisu ni oni ludi, znaju da će im se obiti o glavu.)

Kad razgrnemo prethodnu hrpu gluposti koja nam se na ovaj način plasira kroz medije i malo bolje pogledamo šta to imaju današnji roditelji, rezultat nije sjajan.

Šta je to što ostane iako se trudiš i daješ najbolje što znaš svom djetetu?

  • Da je moglo bolje.
  • I šta ako bolje svejedno nije dovoljno?

Da, govorim o krivici i brizi.

Ove dvije gospođe idu ruku pod ruku i samo vas gledaju.

Gledaju kako dajete sve od sebe, a dovoljno je samo da vas orkznu i da sav vaš trud i napor omalovažite.

U društvu kao što je naše, gdje su porodice umrežene, gdje vrlo često ne postoji jasna granica između porodice porijekla i novonastale porodice, gdje se za sina od 40 godina kaže „mali“, a za ćerku se u tim godinama obično ni ne računa da može donijeti samostalnu odluku bez roditelja ili muža, briga i krivica caruju.

Da samo žive na Balkanu bilo bi im dovoljno da žive vječno.

Pogotovo briga. Ona je javna i vrlo dobrodošla. Briga se podržava.

Sama riječ ima dva značenja – jedan je njegujući, podrazumijeva cijeli set radnji koji nekom ili nečemu donosi dobrobit i logično se uklapa u roditeljstvo jer šta je ono nego briga; drugi podrazumijeva uznemirenost koja često predviđa loše prognoze u vezi nekoga ili nečega.

Okruženje podržava oba aspekta ove riječi jer ne brineš kako treba o djetetu ako i ne brineš, ne sekiraš se, ne strijepiš.

Foto: Canva

A krivica? Krivica je tu obavezna. Jer neočekivan ishod ima veze samo sa roditeljima i sa nečim što oni nisu DOVOLJNO dobro uradili.

Nisu se dovoljno potrudili, nisu razmišljali, nisu BRINULI.

Zašto je bitno brigu i krivicu držati pod kontrolom? Prvo, da sebi olakšate. Dovoljno je teško starati se o djeci, pogotovo kad si preplavljen brigom i krivicom.

Drugo, da sačuvate zdravlje. Posijedio od brige, izjela je krivica i slične konstrukcije nisu nastale bezveze. Stalno stanje blage napetosti i očekivanje lošeg ishoda ne može biti dobro ni za psihičko ni za fizičko zdravlje.

Šta onda uraditi? Stvar je vrlo jednostavna iako situacija izgleda nepromjenjiva.

Kad osjetite da vas preplavljuje ili briga ili kivica, bitno je sjetiti se jedne stvari: šta god da uradim, pogriješiću.

Koju god da odluku donesete u vezi djeteta, vjerovatno ćete pogriješiti. Ako ne sada, a ono za 20 godina.

Ako tjerate dijete da uči, pogriješićete.

Ako ga ne tjerate, opet ćete pogriješiti.

Branite mu izlaske? Kakva greška!

Ne branite? Da li ste normalni?

Razvodite se? NE! Ne zbog djece!

Ostajete u nesretnom braku? Nemoj zbog djece!

Spisak je beskonačan. Što se češće podsjetite da NEMA  RECEPTA I NEMA  GARANTOVANOG SRETNOG ISHODA, biće vam lakše.

Pravo na grešku je neophodno. Ono vam bar malo otpisuje odgovornost i govori vam da ste samo čovjek. Pravo na grešku smanjuje potrebu za kontrolom i umanjuje iluziju da trebate, morate i možete sve.

Na kraju, pravo na grešku će vam sigurno donijeti  više uživanja i u tamnom vilajetu zvanom roditeljstvo.

I roditelji su ljudi, zar ne?

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije