najnovijeNaslovna vijestPraktična Lola

Žene, vaš orgazam je posebna umjetnost

Prije talasa savremenog, body positivity pokreta, djevojke čiji obimi nisu ispunjavali visoke standarde modnih magazina, ni na koji način nisu ohrabrivane da zavole svoja tijela.

Učene su isključivo kako treba da umanje obime tijela.

Redakcija

saltyworld.net

Nije bilo thick djevojaka koje su u online prostoru zadovoljno dijelile fotografije svojih tijela, afirmacije niti lifestyle savjete. Nasuprot, društvenom mrežom Tumblr kružio je trend „thinspo“ koji je promovisao standarde mršavih nogu sa razmakom između butina.

Onih nekoliko thick djevojaka koje bi se pojavile na ekranima, publika nije doživljavala kao seksi, inteligentne ili harizmatične, već kao predmet ismijavanja ili kao osobe čije dimenzije ukazuju na zdravstveni problem.

U međuvremenu, na mainstream televizijama su se pojavljivale mlade žene u farmerkama konfekcijskog broja 32, koje su izazivale divljenje tinejdžerki. Bio je to period ranih dvijehiljaditih. Tada sam imala dvanaest godina i devedeset kilograma.

Kada je goruća želja za nepostojećim stomakom nadjačala moje samopouzdanje, odlučila sam poslušati savjete medija i izgubiti kilograme.

Drugarica me naučila da uvlačim stomak. Uvlačila sam stomak dok sam bila na nastavi, dok sam jela, čitala, sve dok nisam zaboravila osjećaj kako je to duboko udahnuti. Kolege iz razreda i moja porodica su otvoreno komentarisali moj apetit, čiji kapacitet je bio sličan očevom.

Odlučila sam redukovati ishranu i intenzivno trenirati. Naravno, trud se isplatio i rezultirao je mršavljenjem – do upisa u srednju školu izgubila sam 30 kilograma.

Ipak, moja percepcija tijela je bila potpuno poremećena i nisam mogla doživjeti promjenu koju sam dostigla. I dalje sam bila nesigurna, debela dvanaestogodišnjakinja u sopstvenim očima.

U godini kada su mi virila rebra pod kožom, odlučila sam da razvijem vješine koje bi mi mogle probuditi ljubav prema sebi. Počela sam sa izgovaranjem mantre: „Volim svoje tijelo.“. Ova afirmacija, uz meditaciju, pravilnu ishranu, vođenje dnevnika, terapiju i buđenje saosjećanje prema sebi mi je pomogla da obnovim ranjivu vezu između mog uma i tijela.

Naravno, iscjeljenje je nestabilan proces. I sa dvadeset i šest godina, imam anksioznost oko ishrane. Ponekad se uhvatim kako frustirajuće štipkam bokove i stomak.

Zbog toga svakodnevno moram  napraviti svjesnu odluku da govorim pozivitno o sebi i da na svoje tijelo gledam sa ljubavlju. Moram ponavljati: „Volim svoje tijelo!

Foto: Canva

Unutrašnji monolog pozitivnog osnaživanja tijela naizgled je uspio. Radila sam stvari koje nikada ne bih uspjela bez samoubjeđivanja i  samopouzdanja u koji sam ulagala veliki mentalni trud. Plesala sam gola u klubovima. Jela sam burger bez panike.

Pronosala sam drečavo narandžasti dvodjelni kupaći na plaži, bez da sam se pokrivala drugim komadima. Sve su to male, ali snažne potvrde za moj put iscjeljenja.

Hrabro sam se suočavala sa svakim problemom sa kojim sam se susretala u vezi sa svojim tijelom, uključujući i seks:

Kad mi zasmetaju svjetla tokom seksa. Volim svoje tijelo. Kada proživljavam anksioznost poslije vrhunca. Volim svoje tijelo. Squirting? Volim svoje – naišla sam na momenat u kojem ove riječi nisu mogle da mi pomognu.

Mnogo žena bi bilo oduševljeno kada bi shvatile da mogu doživjeti squirting. Za mnoge je ovo ozbiljan poduhvat. Olimpijska disciplina orgazma.

Kada sam prvi put doživjela squirt tokom masturbiranja, ležala sam u krevetu paralizovana od šoka i bombardovana osjećajem gađenja. Osjećala sam se neprirodno. Osjećala sam se otuđenom.

Doživljavala sam svoju vaginu kao neki čudni, bestjelesni organ. Zurila sam u vibrator kao da me izdao. Šta je sa mojim moćnim, ohrabrujućim, pozitivnim monologom o samovalidaciji i samoohrabrenju? Ućutao je. Ućutkao ga je sram.

Nisam naišla na podršku moje partnerke. Šokirala se kada sam joj objasnila šta se desilo i šta je zapravo squirting. Lice joj se zgrčilo. Osjećala sam se kao u osnovnoj školi kada sam osjećala sram zbog svog tijela.

Pokušala sam nadzirati svoj vrhunac na sličan način kao kada sam započela strogu dijetu i brutalne režime treninga kada sam bila dijete. Pokušala sam iskontrolisati svoje zadovoljstvo na isti način kao tada svoje tijelo. Ovaj put sam imala novu mantru: „Molim te nemoj squirtati!“.

Htjela sam da vjerujem da se ljubav prema sopstvenom tijelu može odraziti na zadovoljstvo bez srama. Htjela sam da vjerujem da me body positivity može osloboditi osjećaja krivice poslije seksa.

Squirting je razbio tu iluziju, otkrivajući mi razliku između prihvatanja mog tijela i prihvatanja sebe kao seksualnog bića. Da nisam osvijestila jedinstvene krajolike užitka, nastavila bih utišavati sram poslije seksa, sve pod okriljem body positivity-a. Morala sam popraviti odnos prema seksualnom zadovoljstvu bez body positivity podrške.

Kada sam odlučila popričati sa sobom i istražiti uzrok srama izazvanog squirting-om znala sam da ću svjesno napraviti pomak u samosvjesnosti.

Kako sam bila u procesu „terapije“ nisam imala nikakvog profesionalca sa kim mogu razgovarati o seksualnom životu, tako da sam pisala dnevnik. I masturbirala. Onda sam pisala, opet. Obrisala bih vibrator i ponovila zadovoljstvo. Svaki put bih se više otvorila za otkrivanje i seksualnog i intelektualnog.

Zapisi u dnevniku su se razvijali i na kraju postali ovaj članak koji je prerastao u životni poziv: Žene vaš orgazam može dovesti do neočekivanih dubina ekstaze; vaš orgazam je posebna umjetnost.

Vaše zadovoljstvo prevazilazi tijelo i um. Samo ako se prepustite svojoj snazi. Čeznite i želite sebe prije svega.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije