Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Današnji svijet je zaboravio da djeca plaču i skaču i da majke nisu krive za to

Izlazim iz stana neki dan.

Moji susjedi prije nekoliko mjeseci dobili su bebu.

Ne čujem njezin plač u stanu.

Marina Radoš

“Oprosti ako te budi po noći. Stalno plače, takav joj je period sada”, govori mi susjed, umoran i neispavan zaključavajući vrata.

“Ne čujem je, majke mi”, rekoh mu. Zaista je ne čujem. “Uostalom, jebote, ako se netko žali… To je beba. Bebe plaču”, govorim mu.

Njegovo ispričavanje zato jer beba od nekoliko mjeseci ima grčeve i plače noću zaista je obzirno. I zaista tužno.

Osjeća se krivim jer ne može kontrolirati bebu od nekoliko mjeseci da ne plače. Čim beba plače u nezgodnom trenutku, vrišti na stubištu ili u trgovini, radi nestašluke u gostima – roditelji su optuženi da ne znaju odgojiti dijete, a iza leđa im se šapće da bi bolje bilo da su udomili psa.

Ekipa na društvenim mrežama već godinama prati isti trend – ponižavanja majki koje ne mogu kontrolirati kada će njihovo dijete zaplakati.

Tako imamo duboke tragične priče o djeci koja plaču u avionu, tragične pripovijesti o neodgojenoj dječurliji koja vrište u tržnim centrima i nevjerojatne prispodobe o klincima koji skaču po stubištu.

Žene, koje u velikom broju slučajeva ne mogu kontrolirati same sebe i za svoje postpuke krive natalnu kartu, smatraju da je dužnost druge žene da potpuno iskontrolira ponašanje svog djeteta koje ima dvije ili tri godine.

Svijet kao da je zaboravio kako zvuče i izgledaju djeca.

Foto: Canva

Nećete vjerovati, mudrice s Twittera, djeca plaču. Djeca skaču. Djeca histeriziraju u tržnim centrima. Djeca se guraju. Djeca vrište. Glasno se smiju. Tuku. Djeca šaraju zidove i farbaju tepihe.

Djeca razbijaju šerpe. Djeca prosipaju prašak za pranje. Djeca dosađuju. Djeca smišljaju pizdarije. Djeca žele sladoled baš u trgovini, baš taj koji mama ne želi kupiti, baš tog dana.

To su djeca.

Nemam vlastitu djecu i ne znam hoću li ih imati. Bog zna da nisam fan tuđe nemirne djece.

Međutim, odnos koji se stvara prema djeci u modernom društvu bivše Jugoslavije potpuno me rastužuje.

Masa od djece očekuje da se ponašaju kao odrasli ljudi. Da šute i sjede. Da ne plaču dok ne dođu kući. Da pobijede strah od aviona čim uđu u njega. Da odole porivu da se igraju. Da se pretvore u njih same, potpuno apatična i rezignirana bića koja ne ometaju tišinu.

Prestanite se ispričavati što je dijete zaplakalo ili dobilo tantrum na mjestu gdje je Twiterašica htjela uživati u tišini sa svojim mobitelom i čitanjem horoskopa u retrogradnom merkuru.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije