Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Između majke i kćerke postoji sveta povezanost

Istina je da sam ja majka već nekih 18. godina.

U maternici, ili van nje, čim se novi život stvori, mi postajemo majke.

Prevela: Maja Dropić

herviewfromhome.com

Bavim se majčinstvom proteklih 18. godina, da. Međutim, protekla decenija me je naučila nešto novo.

Mi odgajamo naše sinove dok oni smjelo osvajaju ovaj svijet. Vladaju haosom, dubokog glasa, isturenih prsa. Tu je i nježnost, ali prolazna, jer nova avantura čeka na svakom ćošku.

Odgajati sinove znači dati im snagu – prvo njihovima tijelima, koja uvijek rastu – a zatim srcima, dušama koje se nekad čine nedodirljivima, nepristupačnima, ali mi znamo … ali, kako mi majke znamo, da to nije tako.

Sinovi su nevjerovatni u njihovom pronicljivom znanju kada trebaju otvoriti poklopac, napuniti rezorvoar kada vjetar strahovito duva ili kada je smijeh potreban da zamijeni majčinu tugu i jad.

Odgajati sina je odgajati onog koji će jednog dana biti vaš zaštitnik.

Koji će stati na put svakome i svačemu što prijeti da naruši sigurnost ili sreću. Pospješujemo ovu energiju koja je neophodna dječacima iznova i iznova, jer je to vrijedno. Zaista je vrijedno. Oni su vrijedni.

Ali kćerke.

Kćerke su drugačije, što sam shvatila upravo u momentu kada su mi je nježno predali. Vanjski svijet je bio okrutan i bijel, ali u toj maloj sobi, dostojanstvo se rodilo i sve se ostalo umirilo.

Recite da griješim, da to ne treba tako biti, recite ne, oni trebaju biti isti, osjećati iste stvari, ponašati se isto, prema njima se treba ponašati jednako. Moje srce mi je reklo drugačije tog prvog dana, a i dalje mi tako govori svakog dana.

Kada odgajamo naše kćerke, plešemo nježni ples. Onaj od uzajamnih pitanja, osjećamo se izgubljeno na ovom putovanju koje smo mislili da tako dobro znamo. Pitanja koja mi postavljamo njima – s njima smo već tako dobro upoznate …

Da li si dobro spavala, dušo? Da li si žedna? Kako si? Ta smo pitanja savladale na našem putovanju majčinstva i čini se da ih izgovoramo tako lako, baš kao što nam i ljubavne misli zbog kojih to pitamo dolaze.

Ali pitanja upućena nama – to su pitanja od kojih nam zastane dah, makar na momenat, dok neznanje još jednom preovladava nad svim onim što nam je poznato.

Saznanje da je majčinstvo sada ovo. Sveto mjesto gdje odjednom ima mjesta za pitanja upućena nama…. kako si TI spavala mama? Želiš li čaj mama? Da li te je prošla glavobolja mama?

A godine, one prolaze, a dok one prolaze pitanja upućena nama i ona koja mi pitamo zauzimaju svoj prirodni ritam. Ritam koji stvara, dan za danom, ovaj ples koji samo majke i kćerke dijele.

Nedavno sam shvatila, da ovaj ples, baš ovaj ples, cvjeta sam od sebe dok mi majke, učimo da odgajamo buduće majke.

Mlade kćerke koje gledaju, traže, čekaju da njeguju druge. Mlade kćerke koje osjećaju potrebe prije nego što se one vide. Mlade kćerke koje same otvore svoja srca u nadi da će zaliječiti drugo bolno srce.

Foto: Canva

Vježbaju se na mačićima, lutkama i starim plišanim igračkama. Vježbaju se na kučićima, insektima i na slomljenim jajima ptica. Vježbaju da vole, brinu, da daju dok nemaju više šta da daju. One vježbaju …. na nama.

Sinovi su poklon njihove spektakularne vrste. One koju ne bih mijenjala za bezbroj najrjeđeg dragog kamenja. Majke samo sinova, osjećajte se blagoslovljeno, jer to i jeste. O, kako samo jeste.

Poklon, međutim, u ovih 10 godina učenja ovog novog oblika majčinstva je briga o srcu baš one koja vraća tu brigu nazad.

To…. to je toliko posebno da se ne može opisati riječima. Možda je ovaj predivni poklon tako komplikovan i složen, da ga i ne bi trebali pokušavati dobiti.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije