
Bezglutenska ponuda u BiH – Da li stvari postaju bolje za sve one sa celijakijom?
Život s celijakijom je doživotna obveza. Procjenjuje se da svaka 100. osoba boluje od celijakije.
Foto: Canva
Život s celijakijom je doživotna obveza. Procjenjuje se da svaka 100. osoba boluje od celijakije.
Foto: Canva
Jedini lijek za život sa celijakijom jeste trajna bezglutenska dijeta. To podrazumijeva izbacivanje iz ishrane svih namirnica koje u sebi sadrže žitarice poput pšenice, raža, ječma, kao i brašna proizvedena od njih. Osobama sa celijakijom to praktično smanjuje ponudu hrane na tržištu za 50%.
Kakav je život sa celijakijom i kakvo je stanje na bh. tržištu kada su u pitanju bezglutenski proizvodi pitali smo Mirana Stambola, pokretača humanitarne akcije za djecu koja imaju dijagnozu celijakije, kao i Brankicu Raković i Adnanu Pidro koje žive sa njom.
Lično nemam ovaj zdravstveni problem ali među svojim bližim prijateljima imam dvije djevojčice koje se od rođenja bore i nose teret ove bolesti. Imao sam priliku mnogo naučiti i iz prve ruke saznati sa kojim se sve problemima ova djeca i njihovi roditelji suočavaju.
Naše društvo nije kreiralo jednake prilike za prehranu ove djece, a za roditelje ovo znači mnogo odricanja kako fizičkog tako i finansijskog, s obzirom da su ove namirnice do tri puta skuplje u odnosu na druge. Recimo samo da jedan hljeb sa glutenom košta 1 KM dok hljeb bez glutena košta 8 KM.
Asortiman namirnica bez glutena jeste dosta pristupačniji u odnosu na samo nekoliko godina ranije, ali se to i dalje ne može porediti sa zemljama Evrope. Celijakija je bolest, bez lijeka! Nije trend modernog doba kako mnogi smatraju. I zato je važno edukovati populaciju i povećati svijest o ovom zdravstvenom problemu.
Njihov teret je veliki, a ja ću ovogodišnji sarajevski polumaraton simbolično trčati sa dodatnim teretom od 10 kg, kako bi bar na kratko osjetio kako je kroz život teško trčati sa teretom koji oni imaju.
Sav novac koji prikupim donirat ću udruženju oboljelih od celijakije koji će to preusmjeriti za djecu članove udruženja.
Sve uplate se mogu izvršiti putem:
TR 1401 0550 0013 7407
Kao neko ko prolazi kroz tu situaciju već osam godina, moje mišljenje je da se stvari nisu mnogo promijenile. Raduje me da sve više kompanija u svoju ponudu uvrštava proizvode koji ne sadrže gluten. Trebalo bi poraditi na obilježavanju proizvoda kao bezglutenskih, kako u marketima, tako i u restoranima. Veliko otkriće za mene ove godine je novi napitak Wai, koje je deklarisano bezglutenski, a nadam se da će i ostale kompanije slijediti njihov primjer.
Wai Moment je bezglutensko piće sa 4% alkohola i samo 96 kalorija po limenci, a dolazi u tri okusa: limeta i menta, bobičasto voće, tropsko voće.
U trenutku kada je meni uspostavljena dijagnoza, bezglutensko brašno i rižine krekere mogli ste pronaći samo u specijalizovanim trgovinama, koje su uvozile robu iz inostranstva. O drugim proizvodima neću ni pričati, jer oni nisu postojali na našem tržištu Smatram se privilegovanom jer imam porodicu i prijatelje u inostranstvu, koji su nesebično slali bezglutenske specijalitete. Bosna i Hercegovina trenutno ima solidnu ponudu bezglutenskih proizvoda, nekoliko vrsta brašna i paste, slatkiše i grickalice, ali to je još uvijek daleko od svjetskih standarda.
Ono što je možda i važnije od same ponude je svijest ljudi, prodavača i ugostitelja o celijakiji i pravilima prehrane za nas. Teško je objasniti nekome da vama i jedna kašika brašna može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme i smjestiti vas u bolnicu.
U Bosni i Hercegovini trenutno je u porastu broj restorana koji nude bezglutenski meni, no često se desi da i pored ponude dođe do kros kontaminacije koja je za nas opasna. Pored kros kontaminacije restorani često naglašavaju da imaju bezglutenski meni, a pri tome služe samo grilanu piletinu i povrće, a vjerujte da je svima nama takvog menija preko glave.
Suma sumarum – nije loše, ali može puno bolje od ovoga.