Ljudski odnosinajnovijeŽivot

Koliko je kvalitetna komunikacija u našem društvu?

O kvalitetu komunikacije, problemima u njoj i načinima kako da je unaprijedimo govorio je za LOLU psiholog Mario Janković.

Redakcija

 

  1. Kako biste ocijenili komunikaciju u našoj sredini i šta mislite koji su glavni problemi u njoj?

Vjerujem kako je komunikacija na našim prostorima na veoma niskom nivou. Još uvijek ne poznajemo čak ni one osnovne tehnike upućivanja poruka i slušanja. Mislim da je možda glavni problem taj što se kod nas još uvijek sve svodi na intuitivno komuniciranje.

U veoma niskoj mjeri smo osvijestili to kako je za dobru komunikaciju (a samim tim i dobar život) neophodno razmišljati o konstantnom usavršavanju našeg komuniciranja. Zdravo komuniciranje se prosto mora učiti i uvježbavati.”.

2. Pretpostavljam da ste vidjeli spot o govoru mržnje koji je realizovan kroz angažman magazina Buka. Zanima me šta mislite o tome i o govoru mržnje čiji smo svjedoci na svakodnevnom nivou.

Da, vidio sam. Spot je odličan način da se pošalje poruka o tome kako je nekada prije izgovaranja/pisanja uvredljivih poruka moguće i potrebno zastati i suzdržati se. Iste poruke mogu se prenijeti na različite načine. Potrebno je osvješćivanjem loših obrazaca ponašanja podstaći sebe na promjene istih.

Što se tiče samog govora mržnje… Rekao bih da je on pojava koja nastaje iz konflikta između osoba, ali i onog koji postoji unutar same osobe koja ga upućuje.

Izraziti nezadovoljstvo nečijim ponašanjem je u redu, ali samo onda kada to što želimo umijemo reći na asertivan, odnosno na način koji ne vrijeđa, niti omalovažava ni nas ni drugu osobu kojoj upućujemo poruku.

Nema opravadanja za situacije u kojima koristimo govor mržnje kao sredstvo rješavanja sopstvenih frustracija i ne smijemo ih tražiti u izgovorima poput ,,pa on/ona je to zaslužio/la“, ,,ne mogu se neke stvari uvijati“ i slično.

Govor mržnje je oblik verbalnog, psihološkog zlostavljanja i to ništa i niko ne može promijeniti. Zato umjesto njega, pozvao bih ljude da se edukuju o asertivnim tehnikama izražavanja nezadovoljstava kroz čitanje adekvatne literature ili/i konsultovanje sa određenim psihoteraputom.

3. Kako gledate na komunikaciju u javnoj sferi, odnosno onu koja se dešava unutar kruga koji čine mediji, političari i eksperti u prvom redu?

Ta komunikacija je svedena tek na onu koja podrazumijeva da svaki od ovih aktera kroz nju pokušava zadovoljiti neke svoje lične egoistične ciljeve. Nedostatak empatije je glavna tačka u njoj. Nažalost, naše društvo još uvijek nije prepoznalo važnost konstantnog rada na razvoju empatije kao ključnog sastojka kvalitetne komunikacije.

Kapacitet za ovu sposobnost je djelimično urođen, ali se dobrim dijelom i razvija. Najviše u ranim godinama života čovjeka, ali se takođe može razvijati i u odraslom dobu baš kao i, recimo, inteligencija i neke druge naše sposobnosti za koje često vežemo pogrešne pretpostavke o njihovoj nepromjenjivosti tokom našeg života.

4. Šta bi, po vama, moglo doprinijeti tome da imamo zdraviju i kvalitetniju komunikaciju u privatnoj i javnoj sferi?

Prije svega osvješćivanje važnosti rada na njoj. Od najranijeg doba društvo bi trebalo pokušati formirati sisteme obrazovanja kroz koje bi se djeca učila kako da komuniciraju na adekvatan način.

Djecu tjeramo da uče silne matematičke teoreme i zakone fizike, a nešto čemu su izložena na svakodnevnom nivou i što toliko snažno utiče na kvalitet njihovog života zanemarujemo.

Srž dobrog života svakog čovjeka su njegovi odnosi sa ljudima. Istraživanja iz oblasti psihologije pokazala su kako su ljudi koji su bili najsrećniji i živjeli duže od prosjeka bili oni koji su imalli najkvalitetnije odnose i komunikaciju sa ljudima, naročito njima bliskim osobama.

Ako želimo da naša djeca budu zadovoljna onda ih trebamo učiti onim stvarima koje najviše utiču na to. Odnosi sa ljudima i komunikacija su u tom pogledu po važnosti daleko ispred svih onih slinih stvari kojima ih opterećujemo.

Razgovarala Nikolina Deletić

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije