Ako već niste čuli za Kemala, onda je pravi trenutak da se s njim upoznate baš sad. Čovjek koji inspiriše, motiviše i pokreće i druge da budu bolji i od samih sebe. Ali ne na način na koji to, čini nam se, rade svi danas. Već iz ličnih iskustava, iz realnosti života i s iskrenom željom da svijet bude bolje mjesto. Lole su razgovarale s njim i sigurno ćete u njegovim odgovorima pronaći bar jednu rečenicu koja vam je trebala baš danas.
Kad to tako lijepo sročite, tačno bih pomislio da je to nešto izvan običnog. Da budem iskren, kao i mnogi, putujem, spavam, dišem, volim i gledam da organizujem sebe kako najbolje znam. Moja biografija je rezultat izuzetne predanosti, posvećenosti i teškog rada.
U suštini počeo sam veoma rano i sa studijama, pisanjem, poduzetništvom i brakom. Ranije sam se plašio da nikad neću stići svoje ambicije i ciljeve. Sad se ponekad uhvatim u koštac i nadam se da me neće progutati.
Možda moja najveća prekretnica je gubitak oca u rukama koji je bio moj temelj i kojem sam posvetio svoj rad u narednom periodu. Na vrijeme sam shvatio da su neke stvari u mojoj kontroli i da mnogo toga nije. Ali ono što jeste, moram preuzeti i odgovornost.
Tako sam prvu firmu otvorio u dvadesetim i zatvorio nakon samo 6 mjeseci! Bio sam siguran da ću napraviti nešto izvanredno, sjećam se da sam ime smišljao mjesec dana. I kad nije uspjelo mislio sam da je kraj svijeta. Nije!
Prvu knjigu „Rođeni za Uspjeh: od aplaudera do aplauza“ sam napisao u 25. godini i rekli su mi da neće uspjeti. Ta knjiga me pozicionirala i dovela tu gdje jesam. Međutim morate znati da je za uspjeh, kako god to definisali, potrebna žrtva. Neko žrtvuje ljubav, vrijeme, novac… Ne postoji poduzetnik bez neprespavanih noći, brige, umora i ponekog razočarenja.
To je proces gdje se čistimo i filterišemo. Uz sve to, čvrsta podrška prvih do vas je nužna, porodice i prijatelja koji će razumijeti da nema ništa preko noći da prihvatiti naše padove. Često čujem kako pričamo o drugima da su „talentovani“, nisam neko ko vjeruje u talenat. Vjerujem da smo predoređeni da činimo izvanredne stvari i da za svakog od nas ima zacrtani put koji pratimo. Ne treba mnogo misliti o kraju, put je pun uzbuđenja i prilika.
Čestitam! Imate najljepšu publiku. Knjige su hrana za našu dušu i um. Knjiga „Moć Govora“ od legendarnog Briana Tracy-a je promijenila moj život.
U posljednje vrijeme, iako nemam mnogo vremena, revidiram sebe uz Best seller-a Stephen Covey-a i „7 navika efikasnih/uspješnih ljudi“. Ovo mi je treći put da je čitam i svaki put me nadahne i učini nešto boljim (nadam se). Za one koji se još traže preporučujem da uzmu do 55. stranice će otkriti sebe i ključne prepreke u perspektivi.
Više sam uz stručnu literaturu.
Malo teško pitanje ali pokušat ću biti do kraja iskren. Prvo, zaboravite sve što ste čitali ili čuli o biznisu!
To vam je isto kao roditeljstvo, ne možete nikad do kraja biti spremni za ono što vas čeka, ali na kraju dajete sve od sebe, budete prisutni, uvijek se javite kad vas zovu, borite se i gledate kako raste. Strpljenje i istrajnost!
Kod malih biznisa, naročito ako ih otvarate regionalno naići ćete na mnogo izazova i istina je da ćete vjerovatno morati sebe više dati na početku nego što ste mislili. Međutim, i pored svega, jako je važno da se suočite sa svime i da budete istrajni u odlukama, viziji koju imate i da to pričate gdje se god nalazite. Prije vašeg proizvoda kupci kupuju vas i vaš narativ/priču. Ono što ste vi im mnogo govori o vašem proizvodu.
A kao posljednje rekao bih rješavanje problema! Iako je mnogo onoga što nas motiviše za biznis kao ljubav, iskrenost, želja sa sopstvenim definisanjem slobodnog vremena, cilj… Istina je da ako naš biznis ne rješavam problem, teško da ćemo uspjeti u istom. Svaki proizvod ili usluga mor imati svoju misiju, a to je da rješava probleme s kojima se kupci/klijenti susreću. Nemojte im prodavati, pomozite im. Aproppo tome, odličan termin „odgajaju“ svoje biznise. Čestitam.
Naučio sam na padove. Bez modrica na koljenima nema kvalitetnog sportiste. To je suština. Mene je uvijek malo brinulo to što se na Balkanu svaki pad gleda kao konačan! Odjednom se uključi i šira i uža porodica da reaguje i da kažu „Jesmo li ti rekli?“. Ponekad morate isključiti dugme koje sluša sve i skočiti.
Pad je dio procesa. Naveo sam ranije, imao sam propalu firmu, drugu prodao za sitno, nastupao pred praznom publikom… Važno je da iz pada nešto prihvatimo, naučimo i izmijenimo. Ako ostanemo na istom, a čekamo promjenu, unaprijed smo potpisali kapitulaciju.
Za mlađe čitaoce, slobodno padajte. „Sigurnost“ nikad nije bila nesigurnija! Napravite prvi korak, objavite prvi video, ponudite nekom svoju uslugu ili proizvod, napišite tu knjigu. Život je mnogo više od strahova.
Možda nisam najbolja osoba da pitate tako nešto jer sam neko ko ide do kraja da bi stvari uspjele. Vrlo često na svoju štetu. Međutim, opet naučivši iz grešaka rekao bih da sve ono što vas troši do iznemoglosti a ne motiviše vas, ne vrijedi nastaviti. Vrijeme je isuviše skupa valuta da bi se razbacivali.
Ako vas ne motiviše, inspiriše ili ne služi konačnom cilju, odustanite od toga. Ali ne odustanite od vizije!
Mentorstvo je razlog zašto firma opstane ili propadne. U svojim konsultantskim poslovima se ponekad čudim koliko stvari je jednostavno prepušteno slučaju. Zaposlimo nekog i mislimo da po prirodi treba znati kako procesi u firmi napreduju, koja je kultura, da li postoji uopće kultura u firmi, koja su očekivanja itd.
Ono što sam vidio u većini slučajeva je da se radi o pogrešnoj komunikaciji! Supervizori imaju očekivanja a podređeni ih nisu ni svjesni. Nećemo sad pričati o motivaciji nego jednostavno o očekivanjima. Međutim, ključna stvar za uspjeh ili neuspjeh bilo koje organizacije je da uposlenici prate liderstvo firme, da dijele viziju te firme, da osjete žrtvu, želju i povjerenje lidera u firmi.
Ovo se može postići isključivo kroz mentorstvo. Mentori nas kreiraju ili unište. Ja se ponosim svojim mentorima, imao sam ih više, neki nisu toga ni svjesni, ali ću im vječno biti zahvalan. A za mladog čovjeka, kao i za mladog sportistu, trener nema očekivanja da oni mijenaju tok utakmice ili budu svjesna promjena na terenu, nego da trče i rade do boli!
Nove generacije su potpuno drugačije od nas. Iako sam „milenial“ po nekim vremenskim pretpostavkama, sebe smatram „boomerom“ jer vrijednujem radinost, integritet, izgradnju stvari „brick by brick“. Tim sam se vodio u životu.
Startup i digitalna kultura je stvorila mnoge koji sebe vrednuju kao privilegovane i prije nego što su ozbiljno uplovili u poslovne vode. Biraju i spremni su napustiti stvari bez nekog remorsa. To je ok. Ali kad god pročitam na Linkedinu „digital ninja“ ili „CEO“, „Growth Master“ itd. za sedamnaestogodišnjake ili dvadesetogodišnjake, ne osjećam mnogo povjerenja. A povjerenje je osnova dugoročnog poslovanja. Bez povjerenja među partnerima i brendovima, nema uspjeha ni ljubavi.
Svakim danom gledamo kako se rađaju novi brendovi i slušam uspješne priče širom ove zemlje, kako izvoze svoje usluge i kreiraju nešto izvanredno na svjetskom tržištu. S toga ne bih volio da izdvajam bilo koga. Volim odijela i kupujem od lokalnih firmi, volim domaću kafu i uživam poduzetničkim startup pričama. Mislim da je dovoljno za intervju. ☺
Sudbina. Prvenstveno zato što sam imao bolesnog oca o kojem sam se trebao brinuti jako mlad. To su bili trenuci kad sam možda imao najviše prilike i ponuda da idem. Iskren da budem, ne žalim ni trenutka, da sam bilo šta propustio osjećam da bi me proganjalo do kraja života.
Nakon toga sam se predao porodici i karijeri i ostalo je historija. A ne vraćam se mnogo na prošlost, vrat zna zaboliti ako gledamo u prošlosti puno. Nisam mogao birati gdje ću biti rođen, mislim da u ovoj zemlji ima mnogo sjajnih i pozitivnih ljudi kao i priča. Čekaju da budu ispričane.
Vjerujte mi, moj početak je moj ponos a BiH je ključni dio tog početka. Trenutno većinu onoga što radimo bazirano je na US tržište i imam priliku da mijenjamo stvari lokalno i da odgajamo novu generaciju onih kojima je prošlost samo lekcija za neku prirodniju i ljepšu budućnost. Živim svoju misiju da inspirišem i kreiram vrijednost gdje god mogu i da budemo spontani kamen koji će potegnuti lavinu pozitivne promjene.
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
