Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Marina Radoš: Sjedi sama u kafić. Ili u avion.

Sjećam se kada sam prvi put u životu sama sjela na kavu.

Bila sam jako mlada.

Marina Radoš

Činilo mi se da me konobar pogledao sa sažaljenjem, da se ostali gosti u kafiću gurkaju laktovima i da svi u prostoriji misle – jadna ona. Sama. Nema s kim.

Ipak, bilo je prelijepo od prvog puta. S vremenom je bilo sve važnije da mi je lijepo, nego što ljudi okolo misle.

Ljetos sam na letu iz Pariza upoznala ženu koja je sama sjedila u avionu. Krenula je na ljetovanje u Split.

“Ma upoznat ćeš puno zanimljivih ljudi”, rekoh joj. Pomislila sam – jadna ona. Sama. Nema s kim.

“Ne moram upoznati nikoga. Putujem sama, da se odmorim”, rekla je.

S godinama to sve češće radi. Prelijepo joj je. Nije joj jasno zašto je ikad pomislila da u tome ima bilo što sramno.

Dok sam bila srednjoškolka često sam promatrala starije djevojke koje se druže sa ženama s kojima nemaju ništa zajedničko. Uvijek mi se činilo da tu nešto nije u redu. Starije su imale lovu, a mlađe su imale slobodu.

Božemioprosti, tada su mi mnoga prijateljstva izgledala kao ljubavne veze iz koristi. Netko ima novac, a netko je mlad i pun života. Netko plaća da se zabavlja, a netko se zabavlja besplatno.

Božemioprosti opet, bilo je i ženskih ekipa, obično dvije ili tri cure, koje je djevojački život spojio na najokrutniji način.  Jedine se nisu udale i tako su jedna drugoj preostale u očajavanju.

Bilo je i cura, božeminajvišeoprosti, koje su imale prijateljice samo za izaći na kavu ili u klub. Tako bi njih dvije sjedile u kafiću, gledale u mobitel i vrata čekajući čovjeka koji će ući i jednu od njih osloboditi ove druge.

Žene prečesto misle da ne vrijede same. Ni u kafiću, ni u avionu, ni u crkvi. Misle da ne vrijede same kada treba prijaviti porez, rezervirati stol, podići kredit. Ne vrijede same u svadbama, na obiteljskim proslavama i sahranama.

Žene se prečesto srame samoće. U kafiću. U avionu. U crkvi. U poreznoj. U banci. U svadbi. Na proslavi i sahrani.

Zato, sjedi sama u kafić. Puno je ljepše sjediti sam nego s prijateljicom koja te koristi samo jer je nju sram da sjedi sama.

Sjedi sama u restoran. Puno je ljepše maštati ili čitati nego trpjeti neugodnu tišinu osobe koja gleda u vrata čekajući čovjeka koji će je spasiti i tebe i samoće.

Kroz život sam imala nekoliko neuspjelih prijateljstava. Potpuno promašenih, priznat ću.

Međutim, puno je više onih koja su uspjela. U godinama kad mi je taman sjesti s nepoznatom curom iz škole ili čekati spas, još uvijek imam dobru ekipu žena. Ne postoji grad u bivšoj Jugoslaviji u kojemu nemam prijateljicu. Prijateljicu s kojom razgovaram i imam puno toga zajedničkog.

Ako me pitate recept – jednostavno je. Već godinama se ne bojim sjesti sama u kafić. Već godinama se ne bojim samoće.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije