LjudinajnovijeNaslovna vijestRadoznala LolaŽivot

U petak, u 4 popodne sam imala spontani pobačaj

U petak, u 13h bila sam na ultrazvuku. Vidjeli smo otkucaje srca. Jecali smo od radosti.

Prenosimo: Redakcija

Instagram / biglittlefeelings

Foto: Canva

U petak, u 4 popodne sam imala spontani pobačaj. Bilo je krvi. Mnogo krvi. I tek tako, bilo je gotovo.

Smišljali smo imena.
Znali smo termin poroda.
Naše bebe.

Pobačaj za vrijeme pandemije znači da nije dozvoljeno prisustvo partnera. To znači sjedeti u bijeloj prostoriji sa fluorescentnim svjetlima, biti bockan, bockan, krvariti, plakati. Ne mogu da razaznam šta je ko rekao, dijelom zato što slabo čujem, dijelom zbog traume + gubitka krvi.

„Imali ste potpuni pobačaj. Nema naznaka trudnoće.”, rekao je doktor. Tražila sam da mi  to ponovi 5 puta, jer nisam bila sigurna da li sam dobro čula. 

“Ne bi trebalo” da pričam o ovome. Mi žene, patimo, fizički i psihički, potpuno same.

Kada se beba rodi slavi se, okuplja se, majke idu na porodiljsko odsustvo. Kada se desi smrt u porodici, dešava se sahrana, slavi se život osobe koja je postojala, donosi se cvijeće, ručak, pauza. 

Kada pobacimo, kada izgubimo bebe, nema ništa.

Ućutkane smo.
Nemamo podršku. 

Pobačaj, gubitak trudnoće, rođenje.
Ulazimo u kancelarije, i dalje krvarimo.

Pojavljujemo se u smjeni u bolnici, restoranu, na času, i dalje sa grčevima i tugom. 

Brinemo o djeci, stvaljamo masku hrabrosti. 

Dijelim svoju priču kako bi se normalizovalo 1 u 4.

Dijelim tako da više ne držimo svoje priče za sebe zbog sramote. Dijelim tako da promijenimo priču, tako da dobijemo zajednicu, cvijeće, obroke, bez obzira da li nosimo bebu na rođenje ili ne. Dijelim tako da poslodavci ponude malo razumijevanja za tugovanje uslijed gubitka trudnoće. 

Pozivam vas da podijelite svoju priču. Ne suzdržavajte se. Ne morate ovo da nosite same. 

Mi smo 1 u 4. Nismo same. Zajedno smo jače.

Izvor: Instagram

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije