Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

VANILICA U CIRKUSU: Opustite se, ništa nije pod kontrolom!

Jel’ ono bi da poštar baš uvijek zvoni dvaput?

Piše: Nataša Lajšić Grbić Natasa Lajšić Grbić

Sada vi već vidite Džesiku Lang, Džeka Nikolsona i brašnjavi kuhinjski sto. I seks. I mislite se, evo erotike i kod ove.

E neće biti. Taj film je više od seksa. A život nije film. Više je od filma.

Brašnjava Džesika je mamac. Da vas navučem na klik.

Jer imamo i mi poštara za film, ali ne za triler. Više je kao Žandar iz Sen Tropea. Ja čak nisam sigurna ni kako izgleda, lica baš loše pamtim, a njega nikada nisam dobro ni vidjela.

Ne otvaram vrata nikome.

Sjedim okružena pričama, mažem palačinke teorijama zavjere, a toliko važnog posla imam. Ali sve velike stvari imaju male početke ili obrnuto?

Vjerovanje u teorije zavjere predstavlja svijet kao predvidljivo mjesto. Opipljiv “neprijatelj” preuzme krivicu za probleme koji nam se čine previše apstraktnim.

Volim naučna objašnjenja, ali vjerujte mi dešavanja u našoj ulici mogu objasniti samo teorije zavjere i ništa drugo.

Sve ovo pišem nedeljom rano ujutro jer komšija istovara drva i spavanja nema. Balvani zveče i kotrljaju se, virim je l’ tu i onaj sa cirkularom ili ću odmoriti ipak malo.

U septembru, Poštara prepoznajem samo po uniformi dok se penje na komšijinu šljivu i odmarajući u krošnji uživa u šljivama.

Ostalim mjesecima možete ga vidjeti kako posuđuje lotre, pa se pravi lud poslije kada ga pitaju jel zna gdje su, ali ih ipak vrati kada se utvrdi da su baš kod njega. Jedva.

Živim u maloj ulici u kojoj se svi znaju. I žive tu decenijama. Poštar je isto tu decenijama. Ja sam novi kolač. Zauvijek. Kada sam se doselila, Žmu je na poštansko sanduče jasno postavio i moje ime i oba prezimena.To je ključna informacija za nastavak priče.

Ali uvijek mi paketi stižu na posao! Zašto?

Poštar nikako ne kapira moja dva prezimena, jasno i uredno napisana na sandučetu…

Žmu inače nije baš siguran da Poštar uopšte zna dobro da čita jer…

Evo vi prosudite!

Jednom davno Žmu mu je rekao da očekujem paket (i prije Zare Onlajn vintala sam po internetu naručujuci svašta) i….

Poštar je ostavio paket kod komšije pitajući ga jel zna ko je ta Nataša?

Jer mu čudno prezime za tu adresu. Baš mu čudno.

Komšija donio paket.

Žmu poslije pitao Poštara “Jesam ti rekao da je paket za moju ženu, vidiš li i drugo, moje prezime?”

Poštar slegne ramenima. Čudno mu je.

A svi znaju Natašu.

To je ona što ima raznobojne lampice na terasi i u avgustu, za koje djeca viču ulicom rodteljima “Tata, pogledaj neko ima jelku na terasi! Daj ćuti, ne lupaj,kakva jelka u po ljeta? Tata, ali stvarno, pooogledaj.” Roditelji se nikada ne osvrću i ne povjeruju djeci. A trebali bi.

Doduše, moje  raznobojne solarne lampice i saksije sa cvijećem izgledaju više kao instalacija, a ne kao ukras terase.

Rođendan mi je prošao, poklone i dalje primam. Na sve adrese iako…..

Svake godine mi stigne poklon od A.

Ali desilo se da sada ne radim te sedmice i poslala mi je na kućnu adresu.

Dakle, stiže mi sada poklon kući!

Poštar je viđen prvo ispred našeg sandučeta kako ga zagleda, pa odlazi sa paketom u kuću u blizini, tamo isto stanuje Nataša, ali su ga vratili. Pogrešna Nataša.

Onda je kažu stajao na ulici rekavši da ima paket za ovu adresu, ali nešto sa prezimenom nije u redu! Srećom je naišla komšinica i uzela mu paket kad je vidjela da je moj.

Uveče me nazove, otrčim po paket, vrištim Žmu u telefon “Paket, pookloniiii” (toliko se obradujem uvijek, treba mi stalno slati poklone)

I unboxing, jel te ? U paketu plave naočare i ruž, zlatni sa šljokicama.
Nakačim naravno i cvikere i šljokice zlatne za usne odmah na sebe, uslikam se napućenih usta i pošaljem sliku Žmu…

Nakon 15 minuta, zove ” Šta si dobila u paketu ?”

Ali poslala sam ti sliku!

Da, onu sliku što me ljubiš ! A šta je bilo u paketu ?

Pa plave naočare sa slike i zlatni ruž, šljokice za usne, sve je na slici!

A ja sam vidio samo poljubac!

Sve ono što kažu o oku posmatrača , istina je!

ISTINA.

A Poštar? E on ne može dobaciti do prezimena, razvrstava poštu po imenima očito…. i luta kroz terase svijesti što bi rek’o Džoni.

Teorije zavjere mogu biti i istinite, nisu sve za baciti.Recimo pomenute lotre, prvo su pozajmljene od vlasnika, pa su posuđene dalje, pa još dalje onda se taj posljednji iz lanca razbolio i otišao u svjetlost i nije se znalo gdje su nove austrijske lotre. Poštar naravno ništa nije znao o tome, ali je ipak viđen kako pred tu kuću zorom ranom donosi lotre i oslanja ih na zid.

Sve to prati nevidljivi neprijatelj iz teorije zavjere, kažem vam.

Ako želite da mi pošaljete neki poklon, molim samo na posao, ko zna kada će poštar sići sa komšijine šljive, znate septembar je. U naše dvorište ne zalazi previše, nemamo voćke, samo ruzmarin, lavandu i indijske jorgovane. Kakva je to kuća, ni šljive ni jabuke? A ni uglancane velike lotre iz Beča, isto nemamo.

Ali zato fotografiju poštara u uniformi u krošnji šljive imamo! Molim lijepo, za svaki slučaj jer poštar uvijek zvoni dvaput, ako se jednom izvučeš drugi put nećeš!

Naravoučenije što bi rek’o Oskar Vajld “Budite samo svoji, svi ostali već postoje!”

Lav ju

Chic Vanilica

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije