Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Znate li da je brak sa razlogom na lošem glasu i da je kao takav osuđen na propast, da ne kažem razvod?

Monogamni par, po mnogima ta zaostala institucija koja ima ograničen rok trajanja u stvari plaća ceh braku koji je postojao nekad  i koji je kroz godine doživio niz promjena. 

Piše: Dajana Šipraga Zlojutro Redakcija

Da bismo shvatili  stanje braka danas, neophodno je da pogledamo šta je brak bio prije.

Stotinama godina unazad brak nije predstavljao emotivnu zajednicu već strateško partnerstvo dviju porodica. Dobar brak nekad je podrazumijevao ekonomski opstanak i učvršćivanje društvenog statusa.

Ćerke su se udomljavale tamo gdje je očevima bila potrebna jasna društvena podrška, a sinovi su usmjeravani ka dobrom mirazu.

Gledajući na to davno vrijeme, vrlo lako umjesto brak možemo reći društveno-politička koalicija.

Ljubav je možda nekad i postojala ali nije bila neophodna. Čak i kad je bila tu, ljubav je bila previše slab argument u odnosu na bitnost bračne institucije i onog šta je ona nosila u tom periodu, tako da sigurno nije bila osnov stupanja u brak.

Brak je prvenstveno bio ekonomski savez, dok je preljuba bila mjesto za ljubav.

  • Volim te, hajde da se vjenčamo .

Ove dvije rečenice nikad nisu išle zajedno do industrijske revolucije (kraj 18. i početak 19. vijeka) kad je brak dobio novu definiciju.

Boljim uslovima života, brak je od ekonomskog saveza polako prerastao u partnerstvo u koje se ulazi slobodnom voljom.  Tranzicija od ekonomskog ka romantičnom braku je počela i nije se mogla zaustaviti.

Masovnom migracijom ljudi iz sela u grad, ljudi su postali slobodniji ali i usamljeniji. Odabir bračnog druga je sada podrazumijevao niz romantičnih želja i očekivanja kao suprotnost sve već usamljenosti koju je donosio savremeni život.

Pored  svih ovih promjena, svjedoci smo da su neke stvari ostale  kao uklesane i nepromjenjive, i to u zapadnom društvu do polovine dvadesetog vijeka, a kod nas dijelom i danas.

 I dalje su postojala očekivanja da brak traje do kraja života;

žene su pravno i ekonomski zavisile od muževa;

religija je definisala moral i diktirala način ponašanja;

 razvoda je bilo malo i izazivali su veliku sramotu i društveno izopštavanje a iznad svega,

 vjernost je ostala neprikosnovena, bar za ženski dio ljudskog roda.

Da stvar do kraja zakomplikujemo, treba imati na umu da je u brak prvo ušla ljubav, a potom smo uz ljubav unijeli seks. Kao šlag na ovaj bosanski lonac, jer torta nije sigurno –

bračnu sreću smo povezali sa seksualnim zadovoljstvom.

Foto: Canva

U našem društvu prelijevaju se fragmenti  nekadašnjih očekivanja kako bi brak trebao izgledati, a koji se nikako ne uklapaju u današnji način života. Zbunjuju nas, pa ne znamo više u koga da usmjerimo prst, ko bi mogao preuzeti krivicu za tu golgotu kroz koju prolaze današnji parovi  koji su nekad stvarno, a nekad iluzorno, nesretni u braku.

Kad na ovaj vrlo kratki istorijski pregled razvoja braka dodamo sve što nosi život u zemlji koja se zadnjih decenija nalazi u tranziciji, shvatamo da pucanje brakova i povećan broj razvoda nema uvijek veze samo sa ličnim karakteristikama nas ili našeg partnera.

Nekad je krivac toliko iznad nas da ga zbog veličine ne možemo ni vidjeti. Vječna ljudska potreba da nakon bitke traže generale nas obično okreće ka nama samima a to je teret koji je nakon razvoda potpuno suvišan.

Što se tiče nivoa stresa, razvod se nalazi u samom vrhu stresnih događaja.

Izvučeno tlo pod nogama  za nas kao partnere i roditelje, defintivno nosi niz neugodnih emocija sa kojima se trebamo iznijeti. Misao da smo samo mi ili naš partner krivi za to, ne treba biti među preovlađujućim.

Krivice svakako imamo previše, bili u braku ili ne.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije