Zašto žena ima pravo na abortus: 11 priča koje pokazuju zašto je novi Zakon o abortusu u Teksasu nemoralan

Žene su nezadovoljne načinom na koji se država odnosi prema njima i apeluju svojim pričama na savjest političara kako bi razmijeli da je odobravanje tog zakona greška i da krši njihova prava.

Ova tema je postala aktuelna na Twitteru i ljudi širom svijeta su iskazali svoj stav. Jedna od njih je doktorica Elizabeth Markowitz, čiji su tvitovi dobili veliku podršku zbog njenog stava da ne želi da uskraćuje život nijednom djetetu, već samo želi da svaka žena ima šansu da preživi i bude zdrava.

Pobačaj nikada nije laka odluka. I pobačaj i trudnoća mogu imati trajne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje majke. Biranje između jednog ili drugog je uvijek teško.

Lako je kriviti žene za svoje odluke i kategorisati ljude na pripadnike “pro-life” i “pro-choice”pokreta kao da ne postoji ništa između ova dva pokreta i kao da je svaka majka koja odluči da prekine trudnoću najzlobnija žena na svijetu bez duše.

Kako bi pokazala da nije sve tako jednostavno, dr. Markowitz daje savršene primjere. Navela je 11 hipotetičkih situacija koje su istinite i stvarne za mnoge žene širom svijeta. Njene priče su imale veliki odjek koje je pročitalo preko 60 hiljada ljudi.

Istina je da svako začeto dijete predstavlja jedan novi život, ali šta ako to isto dijete ima veliki rizik da se rodi sa neizlječivom bolesti koja bi njegov život učinila nepodnošljivim i bolnim? Djeca rođena pod takvim rizikom nemaju veliku vjerovatnoću da prežive i gubitak djeteta sa kojim su roditelji već ostvarili odnos može imati destruktivne posljedice.

Foto: Canva

U narednim pričama, dr. Markowitz predstavlja 11 hipotetički situacija koje se mogu desiti i u kojima je nužno da žene imaju mogućnost izbora.

1. “Kao odgovor na nedavno uvedeni zakon u mojoj državi Teksas: Ne podržavam ubijanje beba. Podržavam ženu kojoj su u 20-oj sedmici trudnoće saopštili na ultrazvuku da se dijete koje nosi i kojem se toliko radovala, razvilo bez organa koji su mu nužni za život.”
2. “Podržavam ženu koja je silovana dok se vraćala kući sa posla, da bi mjesec dana nakon tog nasilnog čina dobila pozitivan rezultat na testu za trudnoću i došla do užasne spoznaje da se sjeme njenog zlostavljača razvija u njoj.”
3. “Podržavam ženu koja je imala životno ugrožavajuću komplikaciju trudnoće zbog abrubcije posteljice, zbog čega su njeni roditelji, supružnik i djeca morali donijeti nemoguću odluku o tome da li spasiti nju ili njeno nerođeno dijete.”

Dr. Markowitz govori o ženama koje su silovane i shvatile da nose dijete svog napadača ili djevojčice koje su bile seksualno zlostavljane da bi shvatile da u njima rastu bebe dok su i same bile djeca.

Govori o ženama koje moraju da izaberu da ne dobiju bebu jer u suprotnom one ne bi preživjele. Postoje i situacije kada žene moraju da razmisle o svom finansijskom stanju, pa čak i ako žele drugo dijete, jednostavno im ne mogu obezbjediti kvalitetan život.

4. “Podržavam djevojčicu kojoj je nevinost uzeo čovjek kome je vjerovala, a njeno jedanaestogodišnje tijelo nije dovoljno zrelo da podnese posljedice takve izdaje.”
5. “Podržavam ženu koja je primorana da radi dva posla kako bi preživjela nakon što je muž ostavio i koja mora da bira između dovođenja drugog djeteta u siromaštvo ili hranjenja djece koju već već ima.”
6. “Podržavam ženu koja je svjesna da ni na koji način finansijski, emocionalno ili fizički nije u stanju da odgaja dijete.”
7. “Podržavam ženu koja je konačno skupila hrabrost da pobjegne od svog muža koji je fizički zlostavljao godinama da bi kasnije saznala da nosi dijete čovjeka koga se najviše boji.”
8. “Podržavam ženu koja je godinama pokušavala da dobije dijete kako bi na pregledu čula tišinu tamo gdje je trebalo da se čuje kucanje srca.”
9. “Podržavam ženu koja je izgubila nevinost u srednjoj školi i zbog puknutog kondoma sada mora da bira da li da bude mama srednjoškolka ili samo srednjoškolka.”
10. “Podržavam ženu koja nakon 13 sedmica trudnoće saznaje da zbog djelimičnog začepljenja jajovoda njena oplođena ćelija ne može proći ka materici, te sada mora da bira da li da prekine trudnoću ili da rizikuje smrt od unutrašnjeg krvarenja.”
11. “Podržavam ženu koja je nakon vantjelesne oplodnje završila sa šest održivih jajnih ćelija i sada je primorana na selektivni prekid višeplodne trudnoće kako bi osigurala bezbjednost sebe i svog fetusa.”

Dr. Morwitz dalje kaže:  “Možete tvrditi da sam dio ovog ili onog pokreta, ali činjenica je da sam ja za život. Njihovi životi. Ženski životi. Nije na vama da birate koje scenarije treba prihvatiti. Ne radi se o vama i sa kojim pričama se ne slažete. Radi se o borbi za žene i njihovom izboru. Prava žena imaju za cilj da zaštite sve žene, bez obzira na njihovu situaciju!”

Ove potresne priče pokazuju da odluka o abortusu nije laka kako god to neki predstavljali. Ovakvi razgovori pomažu ljudima da shvate problem iz drugačijih perspektiva. Potrebno je razbiti sisteme predrasuda i stigmu koja omogućava donošenje zakona poput onog u Teksasu.

Jedan od načina je da otvoreno razgovarate o moralnim stranama abortusa i razmjenjujete priče i iskustva o abortusu. Žene zaslužuju pravo da budu odgovorne za svoju budućnost.

Osoba koja zna šta je najbolje za nju i sa kakvim posljedicama će morati živjeti jeste žena koja nosi dijete i niko drugi. Ljudi će se nastaviti boriti za prava žena, a oni koji javno govore o ovim temama pomažu da se borba nastavi i da napreduje u pravom smjeru. Potrebno nam je više ljudi kao dr. Markowitz.