Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Jaffa trenutak – Deks: U nekom paralelnom univerzumu…

Srijeda je veče, 19:30h, počelo je polako da se smrkava.

U nekom paralelnom univerzumu i ove ljetnje noći ću te vidjeti.

Piše: Deks Redakcija

I ove ljetnje noći jedva čekam da te vidim.

Oblačim haljinu, onu koja te je ostavila bez riječi kada si me prvi put vidio u njoj. Tebe. Bez riječi. Još uvijek se sjećam tvog pogleda kada sam se pojavila i mog: ‘Hoćeš li me napokon zagrliti?’ 

Obavezno bih negdje usput stala i kupila nam kafu. Tebi s hladnim, meni s toplim mlijekom. I na tvoje pitanje: ‘Gdje ćemo?’ odgovorila: ‘Nigdje, ostanimo ovdje.’. Jer si ti tu. A s tobom je najljepše. 

U nekom paralelnom univerzumu, grliš me tako jako, da mislim da ću ostati bez daha. Uspijem nekako da se izmigoljim i poljubim ti ono mjesto na vratu. Znaš, ono moje mjesto, koje niko nikada više ne smije da poljubi, samo ja. Smiještaš me u stolicu, a ti biraš da sjediš na onoj improvizovanoj klupi od koje vrlo brzo utrne donji dio leđa. Znam, probala sam. 

Dugo me gledaš u oči, i kroz blagi osmijeh mi govoriš koliko sam lijepa. U tom trenutku te ljubim, samo da ne bi vidio da sam se postidjela i da znam da mi to govoriš jer me voliš. 

Foto: Canva

U nekom paralelnom univerzumu, dok mi rukom pokazuješ na pun Mjesec, jer znaš da me opčinjava, i noćas mi pričaš koliko si ribe upecao i kome si ulov razdijelio. I večeras mi pričaš šta si danas radio i čije si poslove završavao.

Ponovo se ljutim i prigovaram ti zašto si uvijek svima na raspolaganju, zašto ne misliš prvo na sebe, iako znam da si to ti i da se nikada nećeš promijeniti.

Zapravo i ne želim da se mijenjaš. Jer sam te zato ovoliko zavoljela i zaljubila se u tebe. U vječitog dječaka koji je uspio da sačuva čistinu duše koju mnogi od nas izgube.

Život nas zaprlja. Tebe nije uspio. 

U nekom paralelnom univerzumu, pričam ti o knjizi Toni Parsonsa koju sam nedavno pročitala u jednom dahu i obećavam ti da ću je donijeti sjutra. 

Pričam ti o svom radnom danu i s oduševljenjem pokazujem poruku zahvalnosti koju sam danas dobila. Poruku je poslala gospođa kojoj sam nedavno pomogla oko nekog projekta, a na šta sam ja i zaboravila. Ali ona nije.

Pravim se važna zbog toga, da ti dokažem da nisam više klinka, već ozbiljna poslovna žena. Znam da ne misliš da sam klinka, znam. 

Pričamo o požarima koji bukte na svakom koraku i o drugim lošim stvarima koje su se desile u poslednje vrijeme. O mladim životima, prerano ugašenim…

Ali mi imamo jedno drugo i to je dovoljno da budem jaka, da podnesem sve ovo. Dok god imam tvoj zagrljaj da mu se vraćam iznova i iznova, sve je dobro, ne plašim se ničega. Šta mi ko može? 

Uskoro će biti godina dana od kako te nema. Doći ću ti na grob i donijeti jednu crvenu ružu, kao i svaki put do sada. Položiću je na lijevu stranu, tamo gdje je nekada bilo tvoje srce.

Položiću je tu jer si dio mene nosio u tom srcu. Nosio, i sa sobom odnio. 

Donijeću i jednu kinder čokoladicu, tvoju omiljenu. 

Još uvijek na trenutak, samo na jedan kratak trenutak, dozvolim sebi da pomislim da je ono svijetlo na mom telefonu, poruka od tebe.

Sanjam te. Ni približno onoliko često koliko bih htjela…

Ni približno onoliko koliko te budna sanjam.

Pomoliću se za tebe. Za nas. Da se sretnemo na nekom drugom mjestu, u nekom drugom životu u kom će nam biti suđeno da uspijemo. Jer u ovom nismo. 

Sada ja pijem veliku s hladnim. 

Volim te moj dječače plavi. 

Tvoja. 

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije