Ljudi s olovkamanajnovijeNaslovna vijest

Jaffa trenutak – Maida Dubica: Broji svoje blagoslove

Život nam nerijetko  dodijeli zadatke koji su preteški za naša malena, krhka i slabašna leđa.

Piše: Maida Dubica Redakcija

Foto: unsplash.com

Koliko  god jaki bili, na kraju dana smo samo obični, mali pijuni sudbinski usmjereni ka ogromnoj životnoj šahovskoj tabli kratkog trajanja.

“Navuci oklop, svijet je surov, dijete” – govorili su mi. Ali, ja nastavih da se borim.

Uprkos silnom trnju i granju kojeg su bacali na mene, nastavila sam da se borim.

Borila sam se sve dok tuga nije zakucala na moja vrata. Došla je tiho, hodajući na prstima, lica sumornog i hladnog poput promrzlog januarskog jutra. Prihvatila me onda kada ja samu sebe nisam, a tada sam najviše trebala.

I tako, sjedile bismo ona i ja, zajedno brojeći sve moje strahove, želje i nadanja.

Šetale smo ulicama moga grada, usamljene, a zagrljene.

Zajedno smo ispijale čaj od kamilice slušajući tužne pjesme, baš svakog dana.

Svakog dana do ovog, kada mi je moja majka rekla : “Koliko god teško bilo, znaj da gdje padne najjača kiša, poslije se pojavi i najljepša duga.” – reče i podari mi život po drugi put. Poslije bolesti je došlo zdravlje.

“Život je pun nepredvidivih situacija i dešavanja i samo Bog zna šta nas iduće očekuje, ali na nama je da se odlučno i hrabro borimo na životnom putu.

Jer onaj ko ne cijeni život nije ga ni zaslužio. Broji svoje blagoslove, dijete.

I onda kada misliš da ne postoji nijedan, pronađi dobro u svemu.

Iznad svake loše životne situacije, znaj, možeš se izdignuti poput feniksa iz pepela.

Jer ni mi sami nismo svjesni, koliko je samo snage u svakom od nas sadržano.” “Broji svoje blagoslove, dijete,” danima mi je odzvanjalo u glavi.

I počela sam ih brojati, a to je najbolja stvar koju sam uradila u ove dvadeset i dvije godine, svog ovozemaljskog življenja.

Za svaku suzu, svaki osmijeh, kažem “hvala”.

Na ovom svijetu sam samo putnik bez krajnjeg odredišta. Sve što radim, radim isključivo i samo cijelim srcem i punim plućima i nikako drugačije.

Naravno da će biti teških dana i neprospavanih noći, ali ustrajaću i reći ću : „Mogu.” Mogu poput teškog oklopa odbaciti sve brige, strahove i nemire.

Svijet rukama mogu obgrliti.

Svaku želju ispuniti.

Utočište svojim snovima i to mogu biti.

Otkloniti svaku sumnju i zaliječiti najbolniju ranu.

Zauvijek iz života izbrisati nezadovoljstvo, žaljenje i tugu.

I pronaći dobro u svemu, svakog novog dana.

A ima ga, uvijek i svugdje, vjerujte mi.

Samo treba naučiti gledati.

Srčanim očima gledati.

Svoju tugu sam pobijedila i ako sam mogla ja, zasigurno može svako od vas.

Još uvijek učim da volim. I sebe i tebe.

Zemlju kojom hodam i zrak koji udišem.

Naučite da za istinsku ljubav ne treba previše. Ja jesam.

Grlite se, prvenstveno sopstvenu dušu. Načinite je cijelom ponovo.

Imate samo jedan život i tu kožu u kojoj živite.

Učinite je barem pogodnom za život.

I sebi ugodnijom za življenje.

Na kraju krajeva, obećali ste.

Onom djetetu koje ste nekad bili.

Sjećate se, zar ne?

Nemojte to dijete iznevjeriti, ono svakodnevno navija za vas.

Pokažite i vi da ste tu za njega. 

Ne zaboravite, obećali se.

Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije