Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Šta napraviti ako uvijek razmišljate o najgorem mogućem ishodu

Katastrofiranje je vrsta iracionalnog načina razmišljanja kada preuveličavamo moguću opasnost i sagledavamo situaciju na najgori mogući način.

Prevela: Anja Delić Redakcija

hbr.org/ Meg Jay

Ovakva reakcija nije neuobičajena. Ona je posljedica naših najgorih strahova. To je najčešća reakcija koju imamo kada smo suočeni sa neizvjesnim situacijama.

Naš mozak tumači nesigurnost kao opasnost, zbog čega – u našim mislima – manji događaj kao što je jedan neuspješan ispit ili greška na poslu automatski vodi ka razmišljanju o napuštanju škole ili dobijanju otkaza.

Ovakav način razmišljanja je zapravo posljedica evolucije, zahvaljujući našim drevnim precima, naš mozak je oblikovan da očekuje najgore. U prošlosti podcijenjivanje onoga što se nalazi iza ugla je moglo biti smrtonosno. Ovo je razlog zašto najprimitivniji dijelovi našeg mozga odgovaraju na isti način kada se susretnu sa većom ili manjom neizvjesnošću.

Kako bi ovo lakše razumjeli zamislite da je vaš mozak kao detektor dima. Zamislite da sjedite u vašoj fotelji kod kuće, čitajući knjigu i u tom trenutku čujete alarm za dim. Koja je vaša prva reakcija?

  1. Zagori mi kolač!
  2. Kuća mi gori!

U vašem svakodnevnom životu neizvjesnosti su poput dima. Vaš zadatak je da otkrijete da li je problem zagoreni kolač, požar u kući ili je možda samo riječ o lažnoj uzbuni, te da u skladu sa tim odgovorite.

Međutim, ovo je lakše reći nego učiniti.

Katastrofiranje je najčešće među mladim odraslim osobama. Razlog tome je što su najneizvjesnije i najneodređenije godine našeg života između 18. i 35. godine. To je period kada biramo fakultet, završavamo školu, pronalazimo prvi posao i odvajamo se od svojih roditelja.

Osim toga, istraživanja pokazuju da se u dvadesetim godinama prefrontalni korteks – ili dio mozga koji je zadužen za rješavanje problema u neizvjesnim situacijama – još uvijek razvija.

To ne znači da se mlade osobe ne mogu nositi sa neizvjesnim situacijama, već da je to najbolji period za sticanje novih navika, kao što je učenje da usporimo i razmislimo prije reagovanja.

Postoji nekoliko različitih strategija koje vam mogu pomoći da promijenite način razmišljanja. Imajte u vidu da ne postoji jedna strategija koja će odgovarati svima i u svakoj situaciji. Isprobavajte različite strategije i izaberite ono što vama najviše odgovara.

Prestanite da putujete kroz vrijeme. Većina naših katastrofa postoji u budućnosti. Mislima živjeti u sljedećem mjesecu ili sljedećoj godini nije način da riješite problem ovdje i sada. Umjesto toga, pokušajte udahnuti, čvrsto stati na zemlju i ostati tu gdje jeste. Sjetite se narodne izreke “Ne trči pred rudu” i pokušajte da budete u sadašnjosti.

Fokusirajte se na ono što jeste, a ne na ono što ćete biti. Biti u sadašnjosti podrazumijeva da ne razmišljamo na “šta ako”, već na “ono što jeste”. Katastrofiranje se zasniva na strahu, a ne na činjenicama. Pokušajte da navedete što više objektivnih činjenica o vašoj situaciji.

Odigrajte svoj najgori mogući scenario. Nekada je bolje ne kontrolisati svoje misli. Prepustite se vašem najgorem scenariju i zamislite šta bi se dogodilo da se on zaista desi. U većini slučajeva, čak i da se najgori scenario ostvari, vaš život bi se mogao nastaviti.

Odigrajte svoj najbolji scenario. Ukoliko možete zamisliti najgori scenario, sigurno možete zamisliti i najbolji. Najčešće ćete shvatiti da su najbolji i najgori scenario samo dječije maštarije. Realnost je skoro uvijek negdje između.

Prestanite razmišljati crno – bijelo. Katastrofiranje je oblik razmišljanja crno-bijelo, sa naglaskom na crno. Kada ste mladi lakše se usredsrediti na jedno ili drugo. Pokušajte eksperimentisati sa sredinom. Postoji jedna velika siva zona koju čine mnogi usponi i padovi. Možda otkrijete da postoji više načina da dođete do cilja.

Prikupite više podataka. Najbolji lijek za katastrofiranje jeste samopouzdanje, a samopouzdanje dolazi iskustvom. Pokušajte sagledati situaciju iz više perspektiva.

Pokušajte se sjetiti sličnih situacija kada ste bili uznemireni koje su prošle dobro. Svakim narednim iskustvom stičete sve više samopouzdanja koje će vam pomoći da se nosite sa teškim situacijama.

Zapamtite, strahovi nisu dokazi da nećete uspjeti.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije