Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Kad je mama ljuta – kako ukrotiti svoju ljutnju?

Da li možemo na minut da razgovaramo o tome kako je biti ljuta na svoju djecu?

I možemo li svi priznati da to postoji?  

Prevela: Anja Delić Redakcija

herviewfromhome.com

Dok sam bila trudna sa svojim prvim djetetom niko nije smatrao potrebnim da me upozori na ovo.

Pričali su mi o teškim danima majčinstva kao što su neprospavane noći, danima u kojima nemamo vremena ni za tuširanje kamoli šta drugo, o problemima dojenja i bolnim bradavicama, i o svim promjenama na tijelu koje mogu očekivati.

Ali niko mi nije pričao o ljutnji.

Niko mi nije rekao kako majka može biti bijesna na svoju djecu i koliko će biti bolno boriti se sa ovom emocijom.

Niko mi nije rekao da ću možda vrištati na svoju djecu. Niko mi nije rekao da ću možda pući pod pritiskom. Da će se u meni javiti želja da im ponekad bezbobrazno odgovorim.

Da će mi u nekim trenucima biti svega preko glave. I niko mi nije rekao koliku ću sramotu i krivicu osjećati kasnije. Biti majka mališana zahtjeva dosta strpljenja i nije uvijek lako.

Ne želim da ova priča bude jedna od onih gdje svu krivicu pokušavamo svaliti na majke. Ne, zapravo želim sasvim suprotno.

Želim da javno osvijestimo postojanje ovakvih emocija kod majki i da pružimo podršku svakoj majci koja je trenutno umorna od svega i čita ovo iza svog ekrana. Držimo se zajedno i zajedno ćemo riješiti problem.

Ako ste imalo slične meni, obaveze majčinstva i sama briga o djeci vas ponekad zna dovesti do ludila (vjerujem da se to zove “život”, zar ne?). Balansiranje obaveza kod kuće, suđenje svakoj svađi između vaših mališana, disciplinovanje uz strpljenje, odgovaranje na milion “A zašto” pitanja po cio dan uz stalno pokušavanje da napravite od njih dobre ljude je iscrpljujuće, psihički i fizički.

Iscrpljena mama pretrpana obavezama je recept za ljutu mamu.  

Međutim, ono što sam naučila jeste da me ne opterećuje toliko ljutnja koju osjećam ponekad – muči me moje ponašanje u trenucima kada je ne mogu iskontrolisati.

Ne želim da narušim vedrinu svoje djece i njihov dječiji pogled na svijet. Kao njihova majka želim da bude bolja. Ne želim brzo rješenje za ovaj problem već želim da promijenim svoje načine reagovanja.

Foto: unsplash

Šta nam onda preostaje da uradimo po tom pitanju?

Moramo razumjeti odakle problem dolazi i moramo naučiti da usporimo.

Da li ste ikada primjetili da su najčešći trenuci kada vas obuzme ljutnja oni kada žurite? Pokušajte da se osvrnete na svoj prethodni dan i vidjećete da ste vjerovatno u trenucima svoje ljutnje žurili negdje da stignete, žurili da završite svoje obaveze ili jednostavno požurivali svoje dijete da vam zaboga kaže ono što želi da kaže.

Ali, ako odlučimo odsad pa nadalje da u komunikaciji sa svojom djecom usporimo, zastanemo, osvrnemo se i slušamo, naša komunikacija sa njima se drastično mijenja. Kad se naša reakcija prema našoj djeci promijeni, negativne emocije se smiruju.

Kada ukrotimo svoju ljutnju naša srca počinju da govore. I nećemo mi biti jedine koje osjete promjenu.

Osjetiće je i naša djeca.

Preuzeto sa: herviewfromhome.com

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije