Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Marina Radoš: Tebi, koja znaš i šutneš kad je pored neke druge

“Voli svoju ženu i budi ono što svi nazivaju papučar. Papučarima danas nazivaju sve dobre muževe”, rekao je, mrtav-hladan, katolički svećenik na jučerašnjem vjenčanju moje prijateljice njezinom mužu.

Marina Radoš

Nakon što se od katoličkog svećenika čuju takve riječi, nemoguće je ne zapitati se tko su sve muškarci koje “svi nazivaju papučarima”, osim što su to oni koji beskrajno vole svoju suprugu koja im je uvijek i zauvijek na prvom mjestu.

Usudila bih se reći da osim njih epitet papučara dobivaju i oni koji ranije napuštaju kafanu. Koji tamo nisu svaku noć i oni koji tamo nisu ostavili pola onog što su zaradili.

Muški ugled u kafani na Balkanu oduvijek je i zauvijek najbitniji dio njegove ličnosti. Ako vam na Balkanu jedan muškarac za drugog kaže da je ljudina – vrlo je moguće da obojica često vise u kafani i da su svoju vjernost kafani dokazali nebrojeno puta.

Muška vjernost kafani i ekipi u kafani najveća je vrlina koju Balkanci vide u svojim muškim suborcima kroz život.

Mušku vjernost kafani ovih dana ovjekovječio je i zauvijek uveličao film o Tomi Zdravkoviću, a interes za filmom i ono što se piše po društvenim mrežama zaista potvrđuje teoriju – velik si muškarac i velika si ljudina ako si velik u kafani, vjeran kafani i ako imaš ženu koja će to sve trpjeti dok vas smrt ne rastavi.

Žena poznatog pijanca je heroina, žena nepoznatog je jadnica kojoj nitko nije kriv

Novi filmski hit i masovno oduševljenje radnjom pokazuje nam samo da je na ovim područjima oduvijek i zauvijek puno važnije kakav je muškarac prema kafani nego kakav je prema svojoj ženi.

Ovdje je zauvijek prihvatljivo ostaviti ženu samu u krevetu svaku noć nego ostaviti stol sam u kafani.

Toj strašnoj istini pridonose i žene slavnih pijanaca, slavnih kockara, slavnih kriminalaca i slavnih ženskaroša i svih slavnih ljudi koji pored svojih poroka nisu imali šansu biti dobri muževi i očevi.

Koliko smo samo puta čuli kako je divna pjesma Miroslava Ilića koju je posvetio ženi koja “zna, a šuti kad je pored neke druge”, kako je njegov estradni kolega uvijek šarao, a supruga se ponekad ljutila, kako je ova treća zauvijek opraštala i ostala ljubav njegovog poročnog života u kojem se svaki vikend u krevet odvodila druga.

Nakon što društvo uveliča njegovu vjernost kafani, prijeđe se na veličanje vjernosti njegove žene njemu i čekanju da se on vrati iz kafane.

Muške poroke koji razaraju obitelj ne romantiziraju više samo muškarci, nego i žene, gledajući isključivo u one žene koje su imale “sreću” udati se za slavnog pijanca, slavnog kockara i slavnog ženskaroša.

Njoj treba biti čast što ju je takva ljudina, po mjeri kafane polubog, izabrao da bude njegova vjerna supruga koja ga čeka usamljena noći duge.

Žena nepoznatog pijanca, kockara i ženskaroša koja je ostala uz njega dok ih smrt nije rastavila je jadnica kojoj nitko nije kriv za loš izbor, a žena slavnog pijanca, kockara i ženskaroša koja je ostala uz njega dok ih smrt nije rastavila je još malo pa nacionalna heroina.

Strašna i pravedna istina ipak je ta da je pijan čovjek jednako pijan čovjek kako se god zvao i što god radio. Kockarski dug je kockarski dug bez obzira jel ga napravio poznati pjevač ili bauštelac koji radi za dnevnicu.

Usamljena duga noć je usamljena duga noć bez obzira čeka li se Toma Zdravković ili N.N iz bosanskog sela.

Sve to zna samo žena koja je ostavila i slavnog i nepoznatog pijanca. I navečer legla pored čovjeka koji je ostavio kafanu u kojoj su ga svi, istog trenutka, nazvali papučom.

Njoj ni večeras ni nikad nije potrebno da joj se napiše pjesma ili da je netko nazove heroinom. Ona je postala heroina kad je šutnula ženskaroša i pijanca, kako se god on zvao. I koliko je god pjesama napisao.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije