DogađajiLjudiMjestanajnovijePojave

HANA SOKOLOVIĆ I ZEJNEB MUSIĆ: Nova era dokumentaraca

Četvrti AJB DOC Film Festival ponudio je gledateljima, u sklopu nove selekcije Smart Doc, dokumentarce snimljene mobilnim telefonom.

Redakcija

gracija.info

Tim povodom, predstavljamo dvije mlade autorice, Hanu Sokolović i Zejneb Musić, koje su debitantskim ostvarenjima – jedna pričom o ljubavi, braku i starenju, a druga o ovisnosti – osvojile srca publike.

Od oko 300 prijavljenih filmova, u programu AJB DOC Film Festivala, završenog 14. septembra, te održanog u kinima, za razliku od lanjske online verzije, prikazana su 23 filma u četiri selekcije, među kojima osam regionalnih, pet bh. premijera i šest svjetskih, te tri specijalne projekcije.

Na 4. AJB DOC Film Festivalu, koji je još jednom ponudio sjajna dokumentarna ostvarenja, zasjale su dvije mlade autorice: Hana Sokolović i Zejneb Musić. Naime, nova festivalska selekcija pod nazivom “Smart Doc”, pod pokroviteljstvom Samsunga, dala je priliku svim zainteresiranim autorima da snime dokumentarce mobilnim telefonom, a kako su Hana i Zejneb učestvovale na treningu produkcije dokumentarnih filmova mobilnim uređajima u sklopu 3. AJB DOC-a, odlučile su se okušati u ovoj novoj filmskoj formi. I nastali su tako dokumentarci: Hanin On je moj drug i Zejnebin Biram život.

Novinarka i fotografkinja

Hana (26) je psihologinja, novinarka i aktivistkinja. Iza nje je trogodišnje iskustvo na televiziji N1 Bosna i Hercegovina, a posljednjih godinu dana aktivno radi u nevladinom sektoru. Osnivačica je Udruženja građana Mreža aktivističkih promjena, u okviru kojeg se bavi aktivnostima u vezi sa zaštitom i promocijom različitih ljudskih prava.

Rođena u Damasku prije 21 godinu, Zejneb je u Sarajevu završila Gazi Husrev-begovu medresu i upisala studij vizuelnih umjetnosti na IUS-u, a trenutno je na trećoj godini. Profesionalna je fotografkinja i zaljubljenica u svaki vid umjetnosti.

Dvije autorice su lani, po okončanju treninga, dobile zadatak da rade na vlastitoj ideji koja bi rezultirala formom kratkog filma. “Prvi korak je bio odrediti pravac kojim želim ići. Šta želim postići filmom i koju poruku želim poslati gledateljima. Kada sam to okvirno odredila, priča je postajala jasnija”, govori nam Zejneb.

Hana se prisjeća kako je trening predvodio tuniški novinar i TV producent Adnan Chaouachi, te joj je zapravo to i bio prvi korak – upijanje znanja, a potom i razrada ideje o dokumentarnoj priči koju želi snimiti.

Zejneb se otisnula u avanturu koja ju je odvela na vrlo zanimljivo putovanje: odlučila je ispričati priču o problemu ovisnosti među ženama. “Kako je ovo vrlo osjetljivo pitanje koje iziskuje da protagonisti filma iznesu bolne i teške trenutke iz svog života, vrlo brzo sam naišla na zid.” No, nije odustajala.

Kontaktirala je Almira Karadžu, upravnika Centra savremenih inicijativa, koji je ranije u javnosti govorio o svojoj borbi protiv ovisnosti o heroinu, i zamolila ga da joj pomogne da njezin film krene željenim pravcem.

“Almir je, na čemu sam mu neizmjerno zahvalna, pristao da sa suprugom Selmom ispriča tešku životnu priču u nadi da će ona biti od koristi drugima.

Priču koja je nakon ogromne patnje, boli i iskušenja, zahvaljujući velikoj ljubavi i želji za boljim životom, postala primjer i pouka drugima da postoji svjetlo na kraju tunela.”
Hana je, s druge strane, odlučila ispričati priču o ljubavi, starosti i gubicima.

Poznavala je stariji bračni par, Hasana i Šadu Mušanović, i shvatila da njihova životna priča treba biti zabilježena: “Priča o braku koji traje duže od 60 godina, priča u kojoj postoji toliko različitih elemenata sa kojima se ljudi svih generacija mogu identificirati.”

Najvažniji dio pripreme bilo je upravo komuniciranje sa Hasanom i Šadom, objašnjavanje ideje snimanja i dogovaranja dinamike koja za njih i njihove godine neće biti prenaporna. “Trebalo je napraviti i dogovor sa sobom o tome šta su, u moru njihovih iskustava i priča, one koje trebaju zauzeti prostor u dokumentarnom filmu trajanja 24 minute.”

Zejneb se, kad je dobila zeleno svjetlo od aktera svog dokumentarca, posvetila traženju najbolje lokacije, s koje će kadrovima prenijeti gledateljima emocije i poruku, kao i razradi detalja koji će biti upečatljivi. “Istraživala sam i statističke podatke o broju ovisnika u državi, rehabilitacionim centrima…”

Preuzeto sa: gracija.info

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije