MedicinanajnovijeNaslovna vijestRadoznala Lola

Lično iskustvo: Unakažen poslije obrezivanja

Zbog povrede nanijete obrezivanjem živio sam u bolovima.

Nije bilo moguće razmišljati o bilo čemu drugom.

Prevela: Anja Delić Redakcija

newyorker.com

Nisam imao jake bolove neposredno poslije operacije, ali sam znao da se desilo nešto što će me obilježiti do kraja života. Kao posljedica operacije javila se infekcija, a bolno mokrenje je trajalo do moje devete godine.

Većina loše izvedenih obrezivanja proizlaze iz pogrešne procjene hirurga: uklanja se previše ili premalo kožice. U mom slučaju, otklonjeno je premalo (i, mogao bih dodati, s ozbirom da sam imao već sedam godina kada se operacija obavila, da je bilo prekasno).

Nakon što se smirila infekcija, možete zamisliti kako je moj penis izgledao – suviše zadebljale kože sa rascjepima usljed nepravilnog zarastanja. Nešto kao izrendani mocarela sir koji su mi pakovali za užinu. Kada su prošle dvije godine bolova i otežanog mokrenja, ostao je samo neobični izgled mog penisa i moja potpuna svjesnost toga.

Dugo sam koristio humor kao odbrambeni mehanizam da verbalizujem traumu koja mi se desila, prisilno uklanjanje dijela mene koji je priroda namijenila za užitak.

Ako pogledamo Knjigu postanja u kojoj Bog kaže devedesetogodišnjem Avramu da će dobiti dijete sa svojom devedesetogodišnjom ženom i biti otac mnogih nacija, sve mogu da razumijem, osim jedne stvari: “Svaki muškarac među vama biće obrezan.”

Obično su filozofi i učenjaci najveći zagovornici obrezivanja jer slabi moć seksualnog uzbuđenja i ponekad umanjuje uživanje. Jedna teorija: nisu imali mnogo seksa i radili su mnogo. Drugi učenjaci su smatrali da bi neobrezan penis bio previše neodoljiv za žene, te da bi muškarci bili u prevelikom iskušenju.

“Teško je ženi sa kojom je neobrezani muškarac imao seksualni odnos da se odvoji od njega” napisao je Maimonides, jedan od najpoznatijih jevrejskih filozofa.

Smatra se da obrezivanjem uskraćuje zadovoljstvo i ženama i muškarcima. Objašnjava Cohen, “žena će postati seksualno frustrirane i izgubiće interesovanje za seks, dozvoljavajući muškarcu da svoju duhovnu i fizičku snagu posveti kontemplaciji o Bogu i drugim plemenitim poslovima”.

Foto: Canva

Nijedna žena sa kojom sa bio, pa ni moja trenutna supruga, nisu komentarisale stanje mog penisa. Ali za mene je bio unakažen. Iz tog razloga sam se odlučio da se podvrgnem drugoj operaciji. Nakon druge operacije stvar je postala samo gora. Razvila se neuropatija za koju su šanse 1 naprema 100.

Doktor mi je rekao da ću nakon mjeseci oporavka biti otprilike “osamdeset posto bolje” i da ću naučiti živjeti sa bolom.

Moje stanje je počelo da utiče na moj svakodnevni život. Svaki pogrešan potez je uzrokovao trzaj bola u preponama. Prestao sam da vozim, podizanje kese sa namirnicama, sjedenje na tvrdoj stolici, nošenje farmerki i igranje sa sinom – sve je postalo nemoguće.

Erekcije su bile toliko bolne, da sam se noću okretao od žene da ne bih osjetio miris njene kose. Počeo sam da se pitam: Je li ovo ostatak mog života?

Uvijek sam imao racionalni strah od smrti, ali kad sam zamislio život bez mogućnosti da hodam ili plivam, da imam seks, da putujem ili bilo šta da radim bez bolova, pitao sam se da li mi je najbolje da se ubijem.

Obrezivanje muškaraca je važan dio islamske tradicije – dvije trećine obrezanih muškaraca su muslimani. Prema jednom teologu iz dvanaestog vijeka, “čovjeka koji je ostao neobrezan iz “straha od bola obrezivanja”… ne treba smatrati otpadnikom ako je njegovo “srce usmjereno ka nebu”.

Ako odrasle muškarce možemo poštediti procedure, zašto ne možemo i ono malo novorođenče koje će doživjeti nešto što će biti najveći bol u njegovom mladom životu? Ili sedmogodišnjaka koji samo želi da udovolji svom ocu?

Psihološke posljedice ovakve operacije su dugotrajne, utiču na seksualne performanse, socijalne i odnose sa partnerom.

Nikada nećemo saznati koliko ovakvih priča postoji, jer muškarci ne bi trebalo da govore o tim stvarima. Moramo podnijeti našu bol stoički ili se smijati onome što se dogodilo “tamo dole”. Vjera treba da bude u mojoj glavi i mom srcu, a ne u mom penisu.

 

Izvor:New Yorker

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije