Milanka Blagojević: Moje drugarice
Moje drugarice spuštaju roletne.
Sjede u zamračenim sobama
tragajući za pukotinama
novim borama
vijugavim prstima kopaju po sebi.
U dubinama pronalaze strah od mraka
onog sakrivenog u dječijim sobama
po ćoškovima naših domova.
Nepoznati prsti pokušavaju zatrpati
pukotine u njihovim tijelima.
Ti prsti nadovezuju se na pupčanu vrpcu tražeći način
da se niz ne prekine.
Moje drugarice imaju sitne bore
kriju ih ispod roletni
zaljubljuju se u slučajne prolaznike
koji se brzo gube.
Moje drugarice imaju jagodice
mekane za dirke
sjetne poglede i glatka bedra.
Moje drugarice strahuju od smrti
mraka
nataloženog u kapcima
onog sakrivenog u dječijim sobama
po ćoškovima naših domova.
