Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Znam da si sada na boljem mjestu, ali stvarno bih voljela da si još uvijek ovdje

Sjetila sam te se prije neki dan, ali to i nije toliko iznenađujuće.

Prevela: Anja Delić Redakcija

herviewfromhome.com

Upravo sam imala važan poziv. Poziv koji sam dugo iščekivala, nadala se i molila da prođe dobro.

I iako nisi sa nama već osam godina, poželjela sam da tebi prvom kažem dobre vijesti.

Šta bi mi rekao da si ovdje?

Pitam se svakog dana.

Srećna sam.

Dobro živim.

Ali oko mene postoji praznina koju samo ti možeš ispuniti.

Praznina gdje je tvoja ruka trebala biti dok me vodiš do oltara.

Prazna stolica u čekaonici bolnice dok se porađam, dok bi sa zebnjom čekao dolazak moje bebe – tvoje unuke.

Tišina tamo gdje bih htjela da čujem tvoj ponosni glas, dok bodriš svog unuka na njegovoj prvoj fudbalskoj utakmici.

Praznina tamo gdje je trebao biti odgovor: Možeš li mi opet objasniti kako da promijenim ulje u motoru?  Gdje je onaj stari recept za naš omiljeni kolač od đumbira? I zašto mi bašta ne uspijeva kao tebi?

Da vidim uzbuđenje koje ne bi mogao suzdržati kad vidiš kako ostvarujem ono o čemu smo sanjali.

Praznina. Svuda.

Nakon svih ovih godina, praznina koju si ostavio kada si otišao mi steže srce.

Kažu da s vremenom tuga blijedi. Istina je, bol nije tolika kao što je nekada bila – na tome sam zahvalna. Ali kako vrijeme prolazi, moje sjećanje blijedi. Sve teže postaje da se prisjetim tvog glasa. Sve je teže da se sjetim trenutaka s tobom.

A ta sjećanja su sve što imam. Novih neće biti na ovoj strani neba.

Svaki put kada mi se desi nešto bitno u životu pomislim kako nisi tu da podijelim s tobom.

Trudimo se da budemo jaki.

Često pričamo o tebi.

Rekli smo djeci da si na nebu i da ćeš uvijek živjeti u našim sjećanjima – utjeha na dobar dan.

Nasmijem se kada vidim koliko me moja djeca podsjećaju na tebe, iako te nikada neće upoznati. Imaju milion pitanja o tebi i uvijek se trudim da im pričam o našim avanturama. Zahvalna sam na svemu što si ostavio iza sebe.

Ali da budem iskrena, na loš dan osjećam samo ljutnju. Nije fer što si morao da nas napustiš.

Nije fer što te moja djeca znaju samo kao nekog iz mojih sjećanja. Nije fer što ih ne možeš odvesti na sladoled ili im dozvoliti da ostanu budni prekasno, ili vidjeti njihovu sreću na Božićno jutro.

Nije fer što te ne mogu nazvati kada mi je teško i potražiti tvoj savjet.

I koliko samo želim da podijelim s tobom sreću trenutaka koji su za mene značajni – samo jednom da te nazovem.

Znam da si na nebu.

Znam da si siguran, bez bolesti i bola.

Znam da je tvoje tijelo sada zdravo, a tvoje srce i um spokojno.

Znam da si na boljem mjestu – ali ponekad bih zaista željela da si ovdje.

Koliko sam samo srećna što sam te imala bar na kratko.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije