Ljudski odnosinajnovijeRadoznala LolaŽivot

Ljepota kroz prizmu seksualnosti

Kažu da je ljepota u oku promatrača i to stoji.

No, postoji i univerzalna ljepota.

Redakcija

femina.hr / Marina Krleža

Foto: femina.hr

Univerzalno je ono što se sviđa većini ljudi i što, na neki način, spada u domenu umjetnosti. Mjerila ljepote školovanih ljudi jesu mjerodavna, ali takvih je ljudi premalo da bi se njihovi odabiri činili prihvatljivima većini.

Morate priznati da je premisu opće ljepote danas iznimno teško zadovoljiti zato što su ljudi zaista različiti, a trendovi vrlo fleksibilni.

Za mene je ljepota uvijek bila isključivo – autentičnost. Osoba koja zna tko je i koja živi svoj maksimum u mentalnom i fizičkom smislu, neovisno o mišljenjima drugih. To je privatno i poslovno ostvarena i sretna osoba. Smatram da nas jedino autentičnost dovodi do toga, što tvrdim već dva desetljeća. Sretna sam što je sve više ljudi taj princip počelo primjenjivati u svom poslu i životu.

Neovisno o umjetničkoj prizmi ljepote, postoji i njezina „zabavna“ populistička mainstream verzija, proizašla iz kapitalističkih vrijednosti materijalnog i hedonizma. Ta verzija, na žalost, ljepotu prečesto poistovjećuje sa seksualnošću.

Ono o čemu bih, stoga, ovaj put voljela pisati jest koliko se ljepota danas seksualizira i je li to logičan način gledanja na ljepotu kao na etičku kategoriju.

Dobro poznajem dvije vrlo lijepe žene. Prva ima prekrasno tijelo. Vitko i izduženo, ali s decentno naglašenim oblinama koje muškarce i žene ne ostavljaju ravnodušnima. Kad god obuče nešto što joj naglasi noge, trbuh, guzu ili dekolte, gledaju se isključivo kroz prizmu tijela i postaje sekundarnim što ta žena zaista jest – cjelovito biće s mislima i osjećajima.

Druga pak ima prekrasno lice. Ono koje može krasiti najkvalitetnije modne časopise i kozmetičke proizvode i zbog kojeg su ljudi privremeno zaslijepljeni slušati ju što uopće govori. Pritom ne primjećuju ni ostale njezine prednosti i nedostatke, uključujući ožiljke od opeklina koje nosi ispod odjeće.

Netko će reći da je normalno što najprije zamjećujemo nečiji izgled. To je točno, ali pri prosječnom izgledu tome nikad ne dajemo prednost, kamoli unaprijed glorificiramo ostale osobine te osobe. Naprosto zamjećujemo njezinu cjelokupnost – govor, izgled, ponašanje.

Zašto to ne činimo kad je netko natprosječno lijep? Odgovor je vrlo jednostavan – zato što je ljepota rjeđa nego prosječnost. Osim toga, nitko nas ne uči kako pristupiti suočavanju s tim fenomenom.

Dugogodišnji komunistički i socijalistički sustavi u kojima smo odrasli nisu iznjedrili mehanizme ponašanja prema natprosječnim osobama u ikojem smislu (intelektualnom, karakternom, vizualnom, kreativnom). Smatram da sve što odudara od normalnog u našem društvu, osobi ponekad može donijeti nepotrebne neugodnosti.

Ljepota zato može biti prokletstvo. Većina seksoljubaca (oko 65%), glasujući u anketi koju sam postavila na Seksotekinim društvenim mrežama, ne misli tako, smatrajući ljepotu prednošću, ne shvaćajući da zbog nečijeg natprosječnog izgleda podižemo ljestvicu i za ostale stvari. Zato se lakše i razočaramo ako takva osoba nema bajkoviti karakter ili ponašanje, sukladne izgledu.

Zamislite tek koliko ju onda i seksualno glorificiramo. Što ako shvatimo da je u seksu posve prosječna, pa i ispodprosječna?

Što ako ju naglašena ljepota nikad nije stimulirala da usvoji iskustva vještog zavođenja zato što su joj ljudi suprotnog spola čitav život jeli iz ruke pa se nikad nije trebala pretjerano truditi steći njihovu pažnju?

Nije jednostavno susprezati naše biološko-evolucijske porive. Zato će vam rijetki muškarac reći da ženu prekrasnog lica ili tijela ne bi poseksao samo zato što mu se ne sviđa njezin karakter.

Takvih je muškaraca drastično malo, pogotovo ako su u svojim 20-ima ili 30-ima. Od muškaraca moje generacije često sam slušala rečenice poput – „Ali ne jebem ženin karakter, pali me njezin izgled.“ S druge strane, mnoge će žene rado spavati s muškarcem koji nema seksi tijelo, ali dobro razumije i daje emocije, što je većini žena svojevrsni afrodizijak.

U djetinjstvu sam bila mršavica neutralnog lica i tijela bez oblina. Ponašala sam se i izgledala kao tomboy, tim više što sam, družeći se s bratom, često bila u muškom društvu. Odrastajući, dugo vremena nisam bila svjesna činjenice da sam, kao žensko biće, prihvatljivo zgodna u licu.

Nisam imala pojma ni da sam skladne tjelesne građe. Daleko sam od klasične ljepotice, pa i vrlo lijepe žene, ali svoju sam vanjštinu tijekom kasne mladosti posve prihvatila i nikad se na nju nisam žalila. Ne samo zato što imam dobre gene, nego i zato što sam stekla izdržljivost da se mnogo bavim sportom i brinem o zdravlju.

Tek sa 17 godina, dok sam bila u prvoj ljubavnoj vezi, na moj izgled skrenuo mi je pozornost tadašnji, tri godine stariji, dečko. Sjećam se da smo na MTV-u gledali spot Sheryl Crow jer smo rado slušali njezinu glazbu, pogotovo odlični album Tuesday Night Music Club.

Pohvalila sam glazbenicu rekavši – „Kakav je ova žena komad!“, na što mi je dečko odgovorio – „Pa ti si još bolji komad, pogledaj se!“

Mislim da su mi se obrazi zarumenili, stvorili se zanimljivi leptirići u trbuhu, a srce počelo uzbuđeno lupati. Počeo mi se otvarati čitav novi svijet zvan – samopouzdanje. Pogled u ogledalo od tog dana nije bio isti.

Priznajem da sam počela drugačije gledati i na vlastite seksualne mogućnosti jer samopouzdanje ljude čini seksipilnijima i napaljenijima, barem je tako u mom slučaju. Uostalom, ne kaže se slučajno da je upravo samopouzdanje najseksipilnija stvar koju žena može nositi.

Na fizički izgled mi roditelji, bake i djedovi nikad nisu skretali pažnju, zato što su bili odgajani tako da je ljepota bila posve nevažno mjerilo čovjeka. U mojoj obitelji ljepota je bila na dnu prioriteta. Važnije je bilo biti uredan, inteligentan, pošten i radišan.

Seksualnost pak ni na koji način nije bila ičime naglašavana niti se u ikojem kontekstu spominjala, osim u kršćanskom koji ju je tretirao kao grijeh. Kad bih se fizički sređivala, majka bi me upozoravala da mi to bez znanja neće mnogo pomoći u životu. Kad bih se družila s dečkima koji bi mi se sviđali, bila bih opominjana da ne pridajem dovoljno pažnje učenju.

Tako mi je djetinjstvo prošlo u manijakalnom čitanju knjiga, bavljenju hobijima, učenju i brojnim izvanškolskim aktivnostima. Srećom, to me je ispunjavalo i pripremilo dobre temelje za sve što je slijedilo u životu po pitanju bavljenja onime što stvarno voliš.

Nisam bila dijete koje je, u profesionalnom smislu, bilo produkt roditeljskih čežnji, već dijete koje je vjerno slijedilo svoje instinkte.

Međutim, ženska strana mene bila je zatomljena. Masturbacije sam morala skrivati, iako mi je potreba za orgazmima bila velika od ranog djetinjstva. Također, s obzirom na to da me majka nije puno naučila o šminki i oblačenju, seksualnost mi ni na koji način nije bila povezana s tim pa je tako do danas.

Gotovo nikad prije seksa se ne šminkam, ne oblačim donje rublje samo za tu prigodu niti se vizualno trudim biti u svom najboljem izdanju. To mi djeluje logično jer isto ne čini ni većina muškaraca. Ako nam se netko zaista sviđa, ionako mu, prije ili poslije, pokazujemo prirodnu verziju sebe pa zašto to ne bi bilo odmah umjesto kasnije?

Za seksom naprosto posežem onda kad ga instinktivno želim, bez prethodnog planiranja i taktiziranja. Zavodim komunikacijom. Čak mislim da nisam prevelika zavodnica jer mi predigra nije potrebna, ako uzmemo u obzir da mi pružanje i davanje oralnog seksa ne spada u predigru.

Praktično pitam – „Jesi li za seks?“ i krenem u konkretnu radnju koja će i mene i partnera u što kraćem vremenu dovesti do vrhunca. Da se razumijemo, seks obično traje kraće od vođenja ljubavi koje povremeno također prakticiram. Seks kod mene ima jasnu svrhu fizičkog pražnjenja.

Posljednjih godina imam ga isključivo s osobom koju volim i s kojom sam u vezi jer mi je seksanje s nekim prema kome nemam osjećaje postalo besmisleno. Također, uvijek imam nekoliko seksualnih igračaka koje često odabirem pri masturbaciji, a ponekad i u seksu.

Vratimo se ljepoti. Dugo mi je trebalo da shvatim da se lijepa tijela i lica tretiraju kao nešto seksualno poželjno upravo zato što ih priroda nije podarila svima. Da smo tjelesno uniformirani, ne bi bilo te čežnje.

Ono što kroz godine primjećujem jest da muškarci koji nisu zadovoljni građom svojeg tijela, imaju veliku potrebu biti seksualno fokusirani na žene lijepog tijela. Također, muškarci koji nisu zadovoljni svojim licem, imaju fetiše na skladno građena lica, bilo da su samo njegovana, bilo da su naglašenije našminkana.

Takvi muškarci u seksu imaju potrebu svršavati ženi po licu u većem postotku od muškaraca prosječnog izgleda. Imaju potrebu i masturbirati na porniće isključivo sa ženama lijepog lica, a u trenutku svršavanja preferiraju da je lice okrenuto prema njima. Naravno da se to ne mora odnositi na sve takve muškarce jer uvijek ima izuzetaka.

Činjenica je da ženama seksualno ponašanje tog tipa ne donosi ni upola seksualne stimulacije koja ih može dovesti do orgazma, a to je svima cilj u seksualnom odnosu, zar ne? S takvim muškarcima one su u većoj mjeri seksualni objekti nego subjekti, a kvalitetan seks zahtijeva jednako angažirane i nesebične pojedince.

Posljednjih nekoliko godina postalo mi je vrlo licemjerno što polovica ljudi, na svaku fotografiju na kojoj pokažem svoje uvježbano tijelo, reagira kao na nešto promiskuitetno jer to s promiskuitetom nema veze. Ne pokazujem se da bih nalazila ljude za seks ili ljubav, kamoli da bih dobila nečiju pažnju.

Uvijek sam podržavala i podržat ću svaku ženu koja marljivo radi na svome tijelu i zdravlju, bez obzira na njezine godine, jer znam da su za takvo što potrebni trud i fokus.

Kako znam da razgovaram s normalnom osobom koja je digla svoju svijest iznad razine malograđanskog mentaliteta? Tako što me ta osoba čita i uči od mene, osim što me gleda. Tako što nalazi logiku u mojim tekstovima, ne uspoređujući se sa mnom jer je to nepotrebno.

Cijenim žene koje u meni ne vide konkurenciju nego saveznika i cijenim muškarce koji me ne smatraju samo komadom mesa nego edukatoricom koja svoj posao radi s entuzijazmom, ne zamarajući se društvenim konvencijama.

Preuzeto sa: femina.hr

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije