Ljudi s olovkamanajnovije

Jaffa trenutak – Tanja Glogovac: Oslobađanje ovog oktobra od očekivanja

Od ovog ljeta očekivala sam više.

Krajem avgusta sam primjetila da prolazi.

Piše: Tanja Glogovac Redakcija

Foto: unsplash.com

Zastala sam na tren ili dva, ali je zvuk novog email-a prekinuo dragocjenu tišinu i nastavila sam da jurim.

Primjećivala sam samo jutra. Ljepota septembarskih jutara ove godine je slika koje će ostati urezana u mojoj glavi. Taman blago svježa, sa neobično plavom bojom neba, ponekad išarana kao šlag bijelim oblacima.

Udahnula sam duboko svako od tih jutara. I septembar je bio najljepše od ljeta.

Ostatak sam provela u žurbi i jurcanju. Da više, da brže, da bolje ….

Došla je jesen, a ja sam nekako u svojoj glavi i dalje živjela septembar.

Juče sam morala da obučem jaknu, obujem čizme i ponesem kišobran.

I da uhvatim svoj pogled u ogledalu u nekom izlogu, dok sam žurila po kiši da što prije stignem kući i spremim ručak i stignem na trening, koji mi kaže da je stigao oktobar.

I da „debelo“ zastanem. Da zastanem posle ljeta od kog sam toliko očekivala?! Toliko toga, a ne znam ni sama tačno šta?!

I u kome sam uradila toliko toga, a ni jednom nisam sebi bravo rekla. Jer sam nešto očekivala, a i dalje ne znam tačno šta?!

Pa sam skuvala kafu. I sjela.

I isključila notifikacije da me opet zvuk mejla ne navede da mi ispred nosa proleti i ovaj oktobar pa da opet uhvatim svoj umorni pogled koji i dalje nešto očekuje, u snježnom decembru.

I svečano sam obećala ovom oktobru, i ne, ne dalje od toga:

Da od njega ništa ne očekujem.

Da ću prigliti sve njegove kišne dane.

Osmisliti svoje kombinacije za sve vjetrovite dane.

Da ću se ušuškavati u njegovim sježim večerima, sa isključenim notifikacijama.

Da ću ga više primjećivati, kako se šunja po parkovima sa opalim lišćem.

Jer je bilo dosta jurcanja. I nedefinisanih očekivanja koja promiču u danima u kojima se i ne osvrnem na sebe.

….

Znam i danas da promjene ne dolaze tako brzo.

Učenje hodanja pristutno tokom svakog dana je proces, sa usponima, i padovima. Neće ništa odmah i sad, djevojčice moja.

Do sad je svako moje sjedanje i pisanje detaljnog plana nedeljom uveče sa X stvari koje moram da popravim i unapredim završavalo sa haotičnom srijedom u kojoj se potpuno pogube svi konci.

I petkom u kome sam preumorna da isplaniram vikend. Pa bih srljala u njega željna da uradim mnogo i da se odmorim, i da predahnem.

I tako evo prođe, dosta dosta momenata i dana.

Prema tome, znam da ovaj put moram izrazito polako.

Otprilike ovako:

Jutros je osvanuo jako vjetrovit dan, izašla sam iz busa do posla malo ranije, kupila kafu za ponijeti i udahnula svježe oktobarsko jutro.

Pozvala sam mamu na par minuta, prije njenog odlaska na posao, jer znam da njoj nešto tako obično uljepša dan.

A sebi isto tako želim ovog kišnog utorka

Ovog oktobra

Ove godine

I ovog života

Malo više običnih trenutaka koji stavljaju osmjeh na lice, malo više udahnutog vazduha, i samo još malo „nestegnutosti“ u stomaku.

Otpijem gutljaj kafe, krećem u ovaj kišni dan.

I nadam se da će mi ljeto oprostiti sva moja očekivanja.

Koknkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke. 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije