Zašto djeca toliko vremena provode za ekranom? I šta ćemo s tim?

U prosjeku, većina djece ispod 8 godina ima svoj ekran neke vrste (telefon, tablet) nad kojim provodi oko 2,5 sata.

Da li imamo razloga za brigu? Itekako. Ipak, hajde prvo da vidimo uzroke.

Prvo i najvažnije pitanje zašto djeca toliko vremena provode za ekranom?

Po ispitivanjima, najčešće razlozi zašto roditelji svjesno djeci daju pametne telefone ili neku drugu vrstu „digitalnih dadilja“ su sljedeći:

1. Roditelji obavljaju tekuće poslove

Da bi roditelji mogli bez stalnog nadgledanja da se bavi kućnim ili poslovima bilo koje vrste, a da znaju da su djeca bar fizički na sigurnom, vrijeme za ekranom je najbrža intervencija. „gdje ga ostavim, tu ga nađem“ nerijetko se kaže kako bi se naglasila prednost  vremena provedenog za ekranom.

2. Smirivanje na javnom mjestu

Neki roditelji jednostavno nemaju izbora i ako žele nešto obaviti, moraju djecu povesti sa sobom. Mnogima je to neshvatljivo i vrlo često nude očigledne opcije kao rješenja – zašto ne ostave djecu ovamo ili onamo, kao da svi imaju isti izbor. Mnogi roditelji nemaju kome ostaviti djecu, te iscrpljeni dvadesetčetvoročasovnom brigom za djecu, nisu u stanju još da se nose sa plačem na javnom mjestu, opet, neki nisu u stanju da se nose nikako bez obzira na podršku koju imaju.

3. Rad od kuće

Korona, izolacije i reorganizacija mnogih radnih mjesta je kao nuspojavu donijela povećano vrijeme pred ekranima svih nas, a pogotovo djece. Možda ne toliko u Bosni ali u okruženju se mnogima 80% života odvijalo pred ekranima – posao, škola, vannastavne aktivnosti, plaćanje, nabavka, druženje, kupovina odjeće, zabava.

Mi, kao odrasli, smo potuno izgubili granice između potrebnog i neophodnog i čiste zavisnosti kada su u pitanju telefoni.

4. Uspavljivanje djece

Pjesmice, crtani ili priče su su jedan od načina laganog smirivanja djeteta pred san. Crtić ili dva, ne može da škodi, zar ne?

Ipak može.

U praksi je očigledan loš uticaj previše telefona kod male djece. Ljudi koji se bave djecom i pomažućim profesijama upozoravaju (ali nikad dovoljno) o štetnosti uticaja previše vremena provedenog za ekranom.

Preliminarni podaci istraživanja* Nacionalnog instituta zdravlja u SAD-u koja je počela 2018. godine kaže da djeca koja provedu više od dva sata dnevno u ekranskim aktivnostima osu mnogo manje uspješni na testovima govora i mišljenja i da neka djeca koja provode više od 7 sati dnevno za ekranom za posljedicu imaju smanjenje debljine korteksa, dijela mozga koji je zadužen za kritičko mišljenje.

Balkanski dodatak

Prosječan roditelj zaista nema vremena da gugla istraživanja i bavi se razvojnom psihologijom ili neurologijom. Prosječan roditelj eventualno može da slijedi instinkte, gleda druge roditelji i možda posluša svoje.

Potonje je otežavajuća okolnost kada su u pitanju balkanske zemlje jer je nezaobilazan uticaj i bitnost porodice porijekla. Prosto rečeno, naša djeca u svojoj blizini često imaju bake i djede što je od neprocjenjive važnosti – dok se tu ne uplete pametni telefon.

Bez ikakvog istraživanja a uz dužnu zahvalnost za sve što babe i dede čine za svoje unuke, ne može se zažmiriti na činjenicu da, usko posmatrano, konkretno na Balkanu – babe i dede su ti koji djeci daju telefon bez imalo kritičkog promišljanja.

„Ima tek dvije godina a ona sama nađe pjesmice koje voli.“

„Kako je pametan, zna u telefon bolje nego deda.“

„Ma pusti dijete, vidi kako uživa.“

Svi smo ovo nekad čuli. Teško je pored vaspitanja djece, još se baviti i vaspitanje svojim roditelja. U ovom slučaju, to je neophodno a vidjećemo i zašto.