Sigurno ste se kao novopečeni roditelji pitali kada je pravo vrijeme da svoju počnete nedavno rođenu bebu iznositi iz kuće. Možda će vas iznenaditi da odgovor u mnogome zavisi od kulturoloških (a nerijetko i zakonskih!) normi zemlje gdje je ta beba rođena.
Romper
Foto: Pexels
Beba se smatra novorođenčetom prva tri mjeseca života. U Americi federalni zakon garantuje nekim (ali ne i svim!) radnicima 12 sedmica neplaćenog odsustva, što za većinu ljudi praktično znači ODLIČNO, DAKLE VRAĆAM SE NA POSAO ČIM RODIM, jer pobogu, ko si može priuštiti da se odrekne tri plate uz malu bebu?! Neke države, poput Kalifornije, sada omogućavaju osam sedmica plaćenog odsustva, a rade na tome da se taj period i poveća.
Danima doslovno nisam kročila izvan kuće. I tačno se sjećam da mi to tad nije bilo ni najmanje bitno. Stopostotno sam bila ispunjena/opsjednuta ljuljuškanjem svoje bebe i pjevanjem joj pjesmica.
Međutim, sjećam se da sam s vremena na vrijeme dobila inspiraciju, dobro, napad anksioznosti da ne punim mozak svog sina sa dovoljno umjetnosti i kulture pa bih otišla u muzej.
Foto: Quang Nguyen Vinh/ Pexels
Evo u čemu je fora: ako vaše dijete nema grčeve (a šanse za to su prilično malene), faza novorođenčeta može biti najjednostavnije vrijeme za iznošenje bebe u javnost. Bebe su lagane. Njihove sjedalice za auta još uvijek nisu one skalamerije kao za veću djecu. Ako ga ne hranite na flašicu ne morate nositi grickalice. Ne trebate ih nešto naročito uspavljivati (ako nemaju grčeve). Moj sin je sisao pravo iz kengura u kom sam ga nosila i ništa ne bi činilo da se osjećam sposobnijom, punom sopstvene moći, kao kad bih hodala kroz muzej i ispuštala mlijeko dok se divim nekoj trajnoj postavci.
Samo se mi u Americi podstičemo, direktno i indirektno, da svoju bebu ograničavamo na društvene mreže. Nigdje drugdje na svijetu se majka ne bi pitala da li je u redu da novorođenče iznese u javnost ili ne. Kada je moja drugarica Endži prvi put letila sa svojom bebom od dva i po mjeseca, neki kreten u redu za bezbjednosnu kontrolu se glasno „našalio“ da se nada da nisu na istom letu. JESU BILI. ŠALA JE NA TVOJ RAČUN. Neki restorani ne dozvoljavaju ulaz bebama. I, što je najokrutnije od svega, ne smijete unijeti bebe u kafiće (dijelom sam odrasla Velsu i neke od mojih najdražih uspomena su kako igram pikado i arkadne igrice sa mlađim bratom, jedem hranu iz paba ili sjedim ispred kamina dok nas odrasli gledaju i piju pivo.)
Dalje, možete se pitati da li je bezbjedno iznijeti bebu u javnost. Naravno da nije! Uopšte nije bezbjedno iznijeti bebu iz kuće jer MIKROBI PARAZITI DRUGA DJECA I NJIHOVI BALAVI NOSEVI I PRSTI i nije sigurno ni biti u kući jer TROVANJE OLOVOM SVE NA ŠTA SE MOŽE UDAVITI PANELI OD LAŽNG DRVETA I URAMLJENA REPRODUKCIJA MONEOVIH LOKVANJA. Ali primjetićete da je to jedna od prvih stvari koje i bolnice urade – dva vrlo kratka dana nakon što ste pukli po sred vagine ili tri-četiri nakon što su vam rasjekli abdomen – izbace vas vani.
Foto: Emre Kuzu / Pexels
U Kini, bebe (i majke) ne treba da izlaze iz kuće dok beba ne napuni 5 sedmica. To ostavlja dovoljno vremena da se popravi majčin či nakon gubitka sve te krvi i tekućine pri porodu i da zaštiti bebu od zlog, zlog svijeta. Kada je moja beba imala tri sedmice, došli su mi u posjetu brat i njegova žena iz Kine, i pošto je ovo bio njen prvi odlazak u inostranstvo mislila sam da bi joj moglo biti zanimljivo da vidi Kinesku četvrt u Americi. Kako smo hodali ulicama koje su bile krcate ljudima, svaka srednjovječna Kineskinja kraj koje smo prošli mi je postavila isto pitanje. I ne, nije to bilo: „Hoćeš da ti pričuvam dijete dok ti malo odspavaš tu na trotoaru?“ niti „Da li ti radi onaj sprej za umrtvljivanje osjećaja u stidnim usnama?“. Ne. To je bilo: „A koliko je ta beba stara?“. OSMIJEH OSMIJEH TREP TREP
S druge strane, to je bilo jedina direktna kritika koji sam ikada dobila jer sam svoje novorođenče iznijela u javnost. Ali i dalje tvrdim ovo: hodanje kroz Kinesku četvrt gdje su svi komunicirali sa mnom zbog moje male bebe se činilo daleko ljudskije nego kad me ignorišu ili odbacuju (iako ne preporučujem kretenske komentare u redovima za bezbjednosne provjere).
Tako sam samo govorila „Pet sedmica“ i puštala ljude da se skeptično smješkaju, smješkala se u odgovor i bila izuzetno ponosna.
Izvedi tu bebu u javnost kad god si ti spremna na to. Preživjela si trudnoću i porod i sad je to ta nova vanzemaljska stvar. Hrabro je pokazuj svijetu. Možeš ti to!
Vjerujem da svako "zato" ima svoje "ali". Smijem se i tražim svoj zen.
