Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Seksualne granice i kako otvoreno reći “ne”

Mnogima je teško čuti “NE”.

Redakcija

femina.hr / Paula Brečak

Foto: femina.hr

Teško nam je prihvatiti odbijanje i da se naše želje i ideje neće ostvariti. Zato nije rijetko da kada kažemo “ne”, od druge strane počinje nagovaranje, pregovaranje, moljenje, ucjenjivanje…

Ljudi će pokušati svašta kako bi dobili ono što žele, a pogotovo kada su u pitanju veze i seks.

Odbijanje na ovom polju pogodak je u jezgru našeg ega, intime i osjećanja. No bilo kakva manipulacija i pokušaj izvlačenja pristanka iz osobe koja je rekla “ne”, još je gore.

Ponekad imam dojam da govorimo potpuno različitim jezicima. Tip melje na svojem, ja na svojem, i uopće se ne razumijemo. Moj zadnji razgovor na Tinderu, primjerice, izgledao je otprilike ovako…

– Imam novi auto. Hajde da se provozamo.
– Ne palim se na aute. I ne ulazim u aute nepoznatim muškarcima baš na prvu.

– Jako sam zabavan. Mogli bismo dogovoriti neki trojac.
– Mora da se šališ.

– Ajmo dogovoriti seks za danas.
– Ne mogu vjerovati da ove stvari zaista izgovaraš.

– Ja idem do Krivog pa ti dođi.
– Ne bih, hvala. Ni večeras ni ikad.

– A da se dogovorimo za vikend. Seksi si mi.
– Unmatch.

Dok ja govorim “ne”, ili bar mislim da dovoljno jasno dajem do znanja da nisam zainteresirana, on smatra kako je to samo poziv da navaljuje još više.

Kao da ako dovoljno puta kaže “ajde, ajde, ajde”, odjednom ću pristati. Nije on kriv, od malena mu govore da “ne jebe lijep, nego uporan”.

Pa kad već nije lijep, karizmatičan ni duhovit, kada već ne može zavesti ženu konkretnim razgovorom ni šarmom, onda se valjda nada da će je barem izmoriti svojom upornošću.

Žene se pak uči da ne smiju biti ni osorne ni bezobrazne. Nije damski, a nije ni sigurno. Vjerujem da si se bar jednom našla u situaciji u kojoj si se bojala muškarcu odbrusiti da odjebe, zato što nisi znala što je on tada sposoban učiniti. Naučile smo se izmotavati, govoriti ne, a da zapravo nikada ne kažemo ne.

Govoriti “ne znam, možda, sada mi nije dobar trenutak, nije baš primjereno”, i slične floskule koje bi se trebale moći svesti samo na “ne”. Ali jasno i glasno “ne” nije poželjno, nije ono što smo navikli čuti od žena koje toliko dugo učimo da svoje granice podrede ne sebi, nego muškarcima – dakle da svoje granice zanemaruju.

Ponekad kada svoje ne kažem direktno i potrudim se da se nikako ne može interpretirati dvosmisleno, kada bez okolišanja kažem nisam zainteresirana, pusti me na miru, dočeka me osuda da sam bezobrazna, kučka, da se moram opustiti, a za opuštanje bi mi zapravo baš dobro došao njegov…

Moći postaviti vlastite granice proizlazi iz samopouzdanja i svjesnosti da imaš pravo na svoj prostor, na svoje želje, na svoju autonomiju – seksualno, tjelesno i životno. Vježbanje te samopouzdanosti i granica može početi malim stvarima, može početi tako da kažeš ne tipu na Tinderu ili tako da isplaniraš svoje vrijeme za tjedan i ne prilagođavaš sve planove svom partneru.

Govoriti “ne” vježba se tako da se govori “ne”. I to zaista može biti banalna vježba poput stajanja pred ogledalom, gledanja i slušanja same sebe kako izgovaraš “ne”. Tu malenu i naizgled jednostavnu riječ koja je za toliko nas strana u ustima.

Ne znamo kako je sažvakati, formulirati, kako je sigurno i bez oklijevanja ispljunuti u trenutku kada nam je potrebna.

Što više vježbaš govoriti ne u prostoru koji smatraš sigurnim i u trenucima kada ti to nije problem, to će ti postavljanje i verbaliziranje vlastitih granica dolaziti prirodnije i jednostavnije i u težim situacijama, recimo s kolegom koji ti se neprestano uvaljuje ili u krevetu s već uhodanim partnerom.

“Ne” u seksu ne mora se odnositi samo na penetrativni seks, niti odbijanje penetrativnog seksa znači da moraš pristati na iduću najbolju stvar, recimo oralni seks. Što god želiš ili ne želiš raditi, u redu je i imaš pravo to sama odlučiti i reći, a tvoje se želje, granice i tjelesna autonomija moraju poštovati.

Nepoštivanje nečije tjelesne autonomije i nepoštivanje nečijeg odbijanja u kontekstu seksualnosti, zapravo je seksualno nasilje.

Kada sam se na Instagramu požalila na tipa koji me nije prestajao pozivati na seks nakon što sam ga opetovano odbila, pristigle su mi poruke nekolicine muškaraca. Netko mi je, s lažnog profila, govorio da nemam morala niti stida kada jadnog Tinder šarmera provlačim po Instagramu.

Moral niti stid muškarca koji neumorno ženu nagovara na seks nije se spomenuo. Par drugih muškaraca objašnjavalo mi je kako tip samo ima lošu spiku, napornu priču, ali da preuveličavam.

Istovremeno mi se porukama javilo tri puta više žena koje su mi se povjerile da je isti tip i njih smarao na Tinderu.

Udavio pričom o autu, spikom kako je odličan u krevetu, nagovaranjima na seks… A one koje ga znaju i u stvarnom životu, nakon matchanja na Tinderu ili drugačije, rekle su mi da sam dobro prošla što se nisam s njim išla upoznavati uživo.

Jedna mi je djevojka rekla da je i ona sama mislila da pretjeruje kada ju je takva spika uznemirila i da joj je drago što kroz moje objave vidi da je imala pravo biti uznemirena. Svakako da je imala.

Svaka od nas ima apsolutno pravo biti uznemirena, povrijeđena i uvrijeđena kada se njezino ne ignorira. Jer ne, to nije samo spika, nije priča, nije specifičan smisao za humor, takvo je neumorno i neiscrpno upucavanje – seksualno uznemiravanje.

“Ne” je mnogima teško čuti. Teško nam je prihvatiti odbijanje i da se naše želje i ideje neće ostvariti. Zato nije rijetko da kada kažemo “ne”, od druge strane počinje nagovaranje, pregovaranje, moljenje, ucjenjivanje…

Ljudi će pokušati svašta kako bi dobili ono što žele, a pogotovo kada su u pitanju veze i seks. Odbijanje na ovom polju pogodak je u jezgru našeg ega, intime i osjećanja. No bilo kakva manipulacija i pokušaj izvlačenja pristanka iz osobe koja je rekla ne, još je gora.

Pristanak koji je dobiven pod prisilom, koji je netko dao zato što misli da mora, iz straha ili iz sažaljenja, trebali bismo shvatiti kao puno jači i bolniji udarac na ego nego samo odbijanje. A reći ne i postaviti vlastite granice trebali bismo prihvatiti kao osnovu brige o samima sebi.

Kada definiramo što ne želimo, možemo puno jasnije definirati što želimo. Kada osvijestimo koje stvari u vezama i u seksu radimo zato što mislimo da moramo, možemo jednostavnije konkretizirati što je ono što istinski želimo raditi i u čemu istinski uživamo.

Upravo zato što se ženska uloga u seksu često predstavlja kao pasivna i submisivna, a izražena seksualnost nameće se kao muška odlika, žene puno rjeđe od muškaraca razmišljaju o onome što u seksu žele.

Iz generacije u generaciju prenosi se ideja da žena seksualno mora udovoljiti muškarcu prije nego može misliti na svoje seksualno zadovoljstvo, ili pak da o vlastitom seksualnom zadovoljstvu ne bi niti trebala razmišljati.

No, kada počnemo razmišljati o vlastitim seksualnim granicama i o onome što ne želimo, dolazi do prilike za mnogo introspekcije i pojavljuje se prostor za one stvari koje zapravo želimo. I tako dođeš do trenutka kada partneru tokom seksa možeš reći “ne želim raditi to, voljela bih probati ovo”. Tako dođeš do ispunjenijeg i kvalitetnijeg seksualnog života.

U ovoj priči “ne” zapravo uopće nije negativna riječ. Ona nam omogućuje da se zaštitimo, da oko sebe nacrtamo siguran krug i svima jasno damo do znanja koga u tom krugu želimo. Dok tom riječi od sebe odbijamo one ljude ili aktivnosti u koje se ne želimo upuštati, sebi zapravo dajemo prostora da dišemo, da se opustimo i da se osjećamo sigurno.

A taj je prostor savršen za spoznavanje, igranje i istraživanje svoje najiskrenije intime i seksualnosti.

Preuzeto sa: femina.hr

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije