Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Bila si tako ponosna na svoju malu sestru! Hoćeš li se sjećati?

Često se pitam da li ćeš se sjećati svoje sestre.

Prevela: Anja Delić Redakcija

herviewfromhome.com

Nekada si joj pjevala uspavanke, ili bilo koju drugu slatku pjesmu koju bi tvoj četvorogodišnji um smislio u trenutku, dok si je držala u svojim rukama.

Tvoje male ruke koje su nježno milovale njenu meku kosu, ljubeći je u obraz poput ptičice.

Hoćeš li se sjećati tog?

Kada je obmotala svoje male prste oko tvog palca, a ti sa strahopoštovanjem gledala u nju. Nosila bi pelene kada je trebalo presvući i pomagala na svakom koraku.

Crtala si joj slike i pričala šta ćete sve zajedno raditi kada odraste. Imala si detaljno isplaniran život avantura.

Svima si pričala o njoj i hvalila se njenim postignućima. Bila si tako ponosna na svoju malu sestru!

Hoćeš li se sjećati?

Pomagala si nam za vrijeme kupanja, praveći smiješne grimase da je zabaviš. Obožavala si da je držiš u svojim rukama poslije, umotanu u peškir, pospanu i dok zijeva, mirišući njenu kupku od lavande.

Sjećam se da se je stalno njušila i govorila da je to najljepši miris koji si ikada osjetila. Uvijek si htjela da pomažeš dok je hranim. Držala bi joj flašicu i pričala svoje improvizovane priče koje samo jedna maštovita djevojčica može da smisli.

Gledala te puna ljubavi i sa takvim divljenjem. Znala je da je voliš, a voljela je i ona tebe.

Kada sam ti morala reći da se ona neće više nikada vratiti kući poslije operacije srca, samo nekoliko dana prije tvog petog rođendana, to je bila jedna od najtežih stvari koje sam u životu uradila. Znala sam da će ti biti teško, ali mislim da nisam očekivala koliko teško.

U svojoj tuzi, očigledno sam potcijenila kako bi jedno bistro dijete puno ljubavi primilo takvu vijest.

Željela sam da ti to nježno saopštim, ali znala sam koliko je bitno da ne živiš u iluziji i da razumiješ stvarnost.

Rekla sam ti da su doktori učinili sve što su mogli.

Rekla sam ti da se tvoja sestra borila da ostane sa nama.

Rekla sam ti da sam joj šapnula koliko je voliš prije nego što je zadnji put udahnula u mojim rukama.

Rekla sam ti da je umrla.

Dio mene je umro u tom trenutku. I dio tebe – dio tvoje dječije naivnosti koji se ne može vratiti. Za razliku od većine djece, tada si shvatila da djeca nisu nepobjediva i da smrt nije preodređena samo za stare. Taj trenutak nas je obe izmijenio.

Postavila si mi toliko pametnih pitanja. “Gdje je ona sada? Gdje će njeno tijelo biti dok ne bude sahrana? Da li ću moći da je vidim?”. Bilo je i mnogo teških pitanja, koje nisam očekivala od petogodišnjaka.

Nadam se da sam ti odgovorila na najbolji način, ostavljajući najmanje ožiljaka koje bi svaka majka mogla u toj situaciji.

Nadam se da nisi vidjela koliko sam se borila za dah u danima pred njenu sahranu. Nije da sam imala vremena da pročitam “kako pomoći djetetu da se nosi sa smrću i sahranom brata/sestre”. Da li takva knjiga uopšte postoji?

Hoćeš li se sjećati?

Kako si stajala pored njenog sanduka u svojoj novoj haljini i gledala u njeno malo tijelo sa istom ljubavlju. Ali ovaj put, u očima ti je bila tuga i držala si ramena spuštena, kao da si znala da život neće biti više isti za našu porodicu.

U tom trenutku oplakivala sam više od smrti svoje kćerke, oplakivala sam i tvoj gubitak.

Hoćeš li se sjećati?

Nema je već godinama, a ti si izrasla u nevjerovatno lijepu i inteligentnu 16-godišnjakinju. Uskoro završavaš srednju školu i krećeš svojim životnim putem.

Biću tu za tebe na svakom koraku da te ohrabrim da rasteš i procvjetaš, ali nadam se da ćeš se sjetiti koliko ti je ona značila…

Nadam se da znaš da vezu koju ste vas dvije imale ne može prekinuti ni vrijeme ni udaljenost. Ona je još uvijek tvoja sestra. Još uvijek si njena starija sestra.

Ti je i dalje voliš, i ona voli tebe. Ona će uvijek biti dio onoga što nas je učinilo onim što jesmo danas.

I nadam se da ćeš često i svako malo pomisliti na nju, sjetiti se slatkog mirisa lavande i šapnuti joj uspavanku u vjetar.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije