najnovijeRadoznala Lola

Kako vježbanje utiče na našu memoriju

Čak i jedna jedina vježba može da pokrene našu memoriju i učini da naš mozak bude, poput mišića, fit.

Prevela: Nataša Bursać

Izvor: Gretchen Reynolds - nytimes.com

Foto: Dudarev Mikhail / Shutterstock.com

Jedna jedina, jednostavna rutina vježbanja može promijeniti način na koji naš mozak funkcioniše i kako razabire jednostavne informacije, navodi se u novoj studiji o vježbanju, pamćenju i starenju.

Studija se samo nastavlja na poznatu teoriju da vježbanje može imati brz efekat na funkcije mozga, te da ti efekti mogu akumulirati i dovesti do dugoročnih poboljšanja u funkciji mozga i same memorije.

Donedavno su naučnici smatrali da je do odrastanja ljudski mozak relativno fiksiran po pitanju strukture i funkcije, pogotovo kada se uporedi sa savitljivim tkivima, kao što je mišić, koji su u konstantnom rastu te se grče kao odgovor na to kako živimo svoj život. Ali mnogobrojni, noviji eksperimenti su ukazali na to da mozak odraslih može biti poput plastike, da može da se oživljava i „mijenja oblik“ na više načina, u zavisnosti upravo od našeg stila života.

IRON NUDŽ: Podržimo film o mladoj ženi koja je odlučila da pretrči tragedije i predrasude!

Vježbanje itekako utiče na naš mozak. U eksperimentima sa životinjama, vježbanje je povećalo produktivnost neurohemikalij, kao i broj novonastalih neurona u mozgu odrasle jedinke te povećalo njene mogućnosti.

Slično tome, i kod ljudi studije pokazuju da redovo vježbanje vremenom povećava volumen hipotalamusa, ključnog dijela za memoriju mozga. Jednako tako, poboljšava mnoge aspekte kod načina razmišljanja.

Ali, suštinsko pitanje o vježbanju i mozgu ostaje ono u vezi sa promjenama koje prouzokuju, kao i to da  li su one kratkoročne ili, uz redovno vježbanje, postaju trajne.

To je pitanje upravo intrigiralo naučnike sa Univerzitetu Merilend. Oni već imaju objavljenu studiju (iz 2013. godine) o odraslim ljudima koji imaju dugoročne efekte zbog vježbanja – i to na posebne dijelove mozga koji se tiču semantičkog pamćenja.

Semantičko pamćenje je, u suštini, naše poznavanje i razumijevanje svijeta i kulture u kojima živimo. Predstavlja, dakle, kontekst našeg života – koji je izgrađen od imena i bazičnih stvari, poput npr. raspoznavanja plave boje.

Foto: Dudarev Mikhail – Shutterstock.com

Jednako tako, on može biti prolazan. Kako ljudi stare, semantičko je pamćenje jedna od prvih stvari koje takoreći blijede.

Ali, naučnici iz Merlenda su otkrili da je 12-omjesečni program hodanja po traci promijenio funkciju pojednih dijelova mozga, koji su povazan sa semiotičkim pamćenjem. Nakon četiri mjeseca vježbanja, ti su dijelovi mozga manje aktivni tokom testa semantičkog pamćenja, što je i željeni rezultat. Manje aktivnosti znači da je mozak postao efikasniji u procesuiranju semantičkog pamćenja, te zahtijeva manje izvora u pristupu memoriji.

Sada, u novijoj studiji, koja je objavljena u aprilu, u The Journal of the International Neuropsychological Society, naučnici su odlučili da prouče koliko bi jedna serija vježbi uticala na način na koji mozak procesuira semantičko pamćenje.

Stoga, regrutovali su 26 zdravih muškaraca i žena, starosne dobi između 55 i 85, koji nisu imali ozbiljnijih problema sa pamćenjem te ih zamolii da posjete njihovu laboratoriju za vježbanje dva puta. Tu su vozili sobni bicikl nekih 30 minuta, vježba za koju su naučnici smatrali da pruža željeni stimulans, ali ne zamara.

Nakon toga su volonteri uz pomoć skenera za mozak vidjeli imena kako se pojavljuju na ekranu. Neka od njih su bila poznata, poput recimo Ringo Stara, a neka su pak “obična”, iz imenika.

Da li preterujemo sa zdravom ishranom?!

Poznata su imena zapravo jako bitan element u semantičkom pamćenju, te su volonteri trebali pritiskom na dugme pebrojati ta imena, ali i ona koja nisu poznta – različitim tasterima. U međuvremenu je propraćena i sveukupna aktivnost mozga.

Naučnici su očekivali da će područje vezano za semantičko pamćenje biti „tiše“ nakon vježbanja, kao što je to slučaj nakon nekoliko sedmica vježbanja…

Ali, to se nije desilo. Umjesto toga, većina dijelova mozga koji su uključeni u tu operaciju su „dodatno živnuli“ – uz dodatne aktivnosti.

Naučnici su prvobitno bili iznenađeni datim rezultatom.

Kada ljudi počnu da vježbaju, njihovi se mišići troše i sagorijavju energiju. Ali kako bivaju u sve boljoj formi, ti isti mišići pokazuju sve bolje rezultate koristeći sve manje energije za isti „posao“.

Naša memorija, dakle, postaje takoreći fit.

Ova je studija, doduše, kratkoročna te ne pokazuje neke dodatne promjene sa dugoročnim vježbanjem. Jednako tako, ne objašnjava i kako aktivnost „mijenja“ mozak.

Nadaju se da će u budućnosti detaljnije ispitati ovo pitanje.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije