Posao ili život? Ljubav!

Ako razmislite o tome, ravnoteža između posla i života je neobična aspiracija za ispunjen život. Ključ za ravnotežu je stagnacija: da naši životi ikada postanu uravnoteženi – srećni roditelji, zbrinuta djeca, funkcionalan posao – naša glavna misao bi bila da viknemo „Niko ni makac!“ i  da se molimo da sve ostane savršeno zauvijek. Ovu lažnu nadu pogoršavaju same kategorije. One impliciraju da je posao loš, a život dobar; da se gubimo u poslu, a pronalazimo u životu; preživljavamo posao, ali živimo život. I tu leži izazov, rečeno nam je, da izbalansiramo teškoću posla sa lakoćom života.

Pa ipak, posao nije suprotnost životu. Umjesto toga, to je dio života – baš kao i porodica, prijatelji, zajednica i hobiji. Svi ovi aspekti života imaju svojih divnih, motivišućih trenutaka i svojih momenata koji nas čine nesrećnima. Isto vrijedi i za posao, ali kada o tome mislimo kao nečemu inherentno lošem što treba svoju protivtežu, izgubimo iz vida mogućnost za nešto bolje.

Onda se čini korisnijim da se ne trudimo izbalansirati ono što se ne može izbalansirati, već da se prema poslu odnosimo jednako kao i prema životu: maksimalno povećavajući ono što volimo. Evo na šta mislimo.

Razmislite o tome zašto dvoje ljudi koji rade identičan posao crpe snagu i zadovoljstvo iz vrlo različitih trenutaka. Kada smo razgovarali sa nekoliko anesteziologa, otkrili smo da iako su im pozicija i opis posla identični, uzbuđenje i strahovi koji oni osjećaju na poslu nisu. Jedan je rekao da voli uzbuđenje držanja svakog pacijenta na jednoj tačno određenoj tački između života i smrti, dok je zanemario „pritisak“ pomaganja svakom pacijentu da ozdravi nakon završetka operacije. Druga je rekla da voli razgovore sa pacijentima prije operacije i mirnu osjetljivost neophodnu da se pacijent pod sedativima nježno vrati svijesti bez panike koja zahvati mnoge pacijente. Treću najviše privlače kompleksnosti samog mehanizma anestetika i posvetila se tome da definiše kako tačno svaki lijek radi ono što radi. Svako od nas, bez ikakvog drugog razloga do sudara hromozoma, snagu pronalazi u različitim aktivnostima, situacijama, momentima i interakcijama.

Posmatrajte mnoge aktivnosti svog života kao različite niti. Neke su crne, neke sive, a neke bijele. Ali čini se da su neke od ovih aktivnosti napravljene od drugačijeg materijala. Te aktivnosti sadrže sve pokazatelje ljubavi: prije nego što se počnete baviti njima uhvatite se da im se radujete; dok ih radite vrijeme se ubrza i otkrijete da ste se u potpunosti zadubili; a nakon što ih obavite osjećate se okrijepljeno. To su vaše crvene niti, a istraživanje koje je sprovela Klinika Mayo  pokazuje da doktori koji u tkanje svog života udjenu najmanje 20% crvenih niti značajno manje skloni pregorijevanju.

Najlakši način da ovo uradite je da provedete jednu sedmicu zaljubljeni u svoj posao. Ovo zvuči čudno, ali to zaista podrazumijeva da odaberete jednusedmicu na poslu i tokom čitave te sedmice sa sobom okolo nosite papir za bilješke. Po sredini ovog papira povučete vertikalnu liniju i tako napravite dvije kolone, te napišete „Obožavam“ kao naslov jedne i „Mrzim“ kao naslov druge kolone. U toku sedmice, kad god osjetite neki od znakova ljubavi napišete šta ste tačno radili u kolonu „Obožavam“. Svaki put kad osjetite suprotno – prije nego što nešto uradite prokrastinirate; dok to radite vrijeme se vuče; kad to završite nadate se da to nikad više nećete morati uraditi – upišite šta ste tačno radili u kolonu „Mrzim“.

Naravno, biće gomila aktivnosti u toku sedmice koja ne spada ni u jednu od te dvije kategorije, ali ako provedete sedmicu zaljubljeni u svoj posao do kraja sedmice ćete vidjeti listu aktivnosti u svojoj koloni „Obožavam“ i one će se činiti drugačijim od ostatka vašeg posla. Imaće drugačiju emotivnu težinu, stvarati vam posebno i pozitivno osjećanje koje vas povlači i uzdiže.

Naše istraživanje (slojevit nasumičan uzorak radne populacije u devetnaest zemalja) otkriva da 73% nas tvrdi da imamo slobodu da prilagodimo svoj posao svojim jakim stranama, ali da nas samo 18% to zapravo i čini. Vaš izazov je onda u tome da upotrijebite te crvene niti da inteligentno promijenite, tokom vremena, sadržaj vašeg posla, kako bi on uključivao više stvari koje volite raditi, a manje onih od kojih želite pobjeći.

Geralt / Pixabay

Najkorisnije kategorije za nas nisu „posao“ i „život“. Ne bismo se trebati truditi da unesemo ravnotežu između njih. Zapravo, najbolje kategorije su  „obožavam“ i „mrzim“. Naš cilj bi trebao biti da malo po malo, iz jedne sedmice u drugu, namjerno pokvarimo ravnotežu svih aspekata svog posla kako bismo povećali prvu a smanjili drugu kategoriju. Ne samo jer ćemo se tako mi osjećati bolje, već će tako i naše kolege, prijatelji i porodica imati koristi od najboljeg izdanja nas.

Ne možemo uvijek raditi samo ono što volimo. Ali uvijek možemo pronaći ljubav u onome što radimo.