Upravo sam pročitala kod jednog Facebook prijatelja kako u turskom jeziku postoji riječ SENSIZLIK, koja ne postoji ni u jednom drugom jeziku, u doslovnom prijevodu ‘beztobost’.
facebook/ Marina Radoš
Stanje ‘bez tebe’. Ne samoća. Ne usamljenost. Nego jednostavno beztobost.
Stanje u kojem nedostaje jedna konkretna osoba.
Brojanje sati koji se pretvaraju u dane i noći, u mjesece i godine.
Pune pepeljare i prazan krevet. Kad nemam pojma o tebi, a ne želim ne imati pojma o tebi.
Beztobost su gužve u tramvajima, kolege s posla koji dižu tlak, neki novi momci, neke nove cure.
Kad nekom od onih najluđih prijatelja koji ga i danas spomenu kažeš da je to sve odavno prošlo. Da je smiješno uopće razgovarati o tome.
Beztobost je Azrin album Sunčana strana ulice u nekom renoviranom kafiću naše mladosti.
Beztobost su rođendani još uvijek upisani kao brojevi za dobitak na lutriji.
Beztobost su pročitani horoskopi za oba znaka, i u beztobosti će proći još jedan tjedan, i mjesec, i godina… I vladavina svakog sljedećeg znaka.
Beztobost je svaka sreća i nesreća. Beztobosti su naši životi lijepi i ružni, naše zaslužene i nezaslužene pobjede i porazi. U beztobosti svaka je sreća manja. I svaka nesreća kad tada poprimi boju beztobosti.
Beztobost su i novi klinci koji dolaze. I kad više ne budeš sam. I kad se isprazne pepeljare i napune krevetići. I kad nestane samoće ostat će beztobost. I kad bude dobro i najbolje, beztobost će pokazati zube barem na trenutak.
Treba naći neku normalnu riječ za tu beztobost. Ona je žešći protivnik od samoće.
Samoća se da istjerati iz kreveta, sobe i života. Beztobost je unaprijed izgubljena bitka.
Preuzeto sa: facebook.com
Skup osobina sanjive pjesnikinje i sarkastične novinarke. Voli poeziju, gumene bombone i Twitter. Zna pretjerati, oprostite joj. Kasne dvadesete, skoro je naučila nešto o životu.
