Marina Radoš: Ne, prostitucija nije posao kao svaki drugi i ne smije se legalizirati

To je posao kao i svaki drugi, govore zagovaratelji legalizacije, većinom muškarci i većinom osobe koje na prostitutke gledaju s gnušanjem i žele naplatiti porez od horora njihovih života.

Kao i svaki put kada se namjerno ili ne potegne ovo pitanje u javnosti, izvlače se suludi argumenti zbog kojih bi prostituciju trebalo legalizirati.

Tako se navodi da će legalizacijom prostitucije prostitutke dobiti zdravstveno osiguranje, da će ih se spasiti iz kandža mafije, da će na poklone dobiti kondome, da će biti sigurne i zaštićene u svom voljenom prekrasnom poslu.

Muškarci na Balkanu, ali i općenito, vole osjećaj kupovanja žene.

Tako ćete svakog balkanskog šovinistu žestoko razbjesniti ako ga odbijete nakon što vam plati Cedevitu, ako ga ostavite nakon što vam je kupio ogrlicu ili ako ne pristanete na sve što želi ako vam je kupio nekoliko poklona.

Često sam promatrala muškarce koji su ženama plaćali neke usluge poput pjevanja na svadbama. Žene angažirane na slavljima muški šovinisti smatraju svojim vlasništvom i žestoko se uvrijede ako angažirana žena odbije bilo kakav zahtjev.

U takvom društvu postoji struja koja bi legalizirala prostituciju. Oni bi, kažu, spašavali prostitutke tako što bi pakao prostitucije pretvorili u legalan posao. Tek tada prostitutke ne bi mogle napustiti taj pakao.

Prostitucija nije posao kao svaki drugi te se radikalne feministice, s čijim se stavovima oko prostitucije u potpunosti slažem, zalažu da se na prostitutke ne gleda kao na seksualne radnice ni kao na osobe koje rade krivično djelo.

Na prostitutke društvo treba gledati isključivo kao na žrtve. Žrtve društva, žrtve isfrustriranih muškaraca koji žene plaćaju isključivo kako bi ih ponizili i sustava u kojemu prostitutka zaslužuje sve najgore – od batina do smrti. I nema pravo odbiti ništa.

Stoga ću u ovom tekstu nabrojati sedam razloga zašto se protivim legalizaciji prostitucije.

1. Prostitucija nije posao kao svaki drugi. Nijedan posao ne uključuje potpuno uništavanje i iskorištavanje ženskog tijela i dostojanstva.
2. Većina žena koje se bave prostitucijom tamo su završile zbog niza psiholoških i socioloških faktora. Zar netko zaista vjeruje da se žena iz funkcionalne obitelji s prisutnim ocem i potpuno psihički stabilna jedno jutro probudila s mišlju: Želim biti prostitutka. Nije.
3. Legalizacija prostitucije ne može kontrolirati prostituciju. Teoretski gledano, legalizacijom prostitucije moglo bi se kontrolirati što se događa u bordelu. Nitko ne može kontrolirati što se događa između iskusnog svodnika i maloljetne djevojke koju on na prevaru odvodi iz nefunkcionalne obitelji i podvodi. Legalizacijom bordela se umanjuje mogućnost kontrole prostitucije izvan njih.
4. Nemoguće je kontrolirati zlostavljanje žena u onom što mnogi žele nazvati seksualnim radom.
5. Argument da će prostitucije uvijek i zauvijek biti nije dovoljan da bi se legaliziralo prostituciju i da je društvo prihvati kao normalan posao.
6. Ne postoje sretne prostitutke bez posljedica onoga što rade.
7. Argument da odrasla osoba može raditi sa svojim tijelom i životom što želi također nije dovoljan. I samoubojice rade sa sobom što žele. I narkomani. I alkoholičari. To ne znači da društvo treba poticati i prihvaćati takve devijacije.

I da zaključimo, ne spadam u grupu radikalnih žena koje bi kamenovale prostitutke na trgovima.

Zalažem se za to da se prostitutke tretira kao žrtve nasilja jer one to jesu i da se društvo pobrine da u tom paklu završi što manje djevojaka i da se pomogne onima koje žele i moraju izaći.

Jer jedini kriminalci u tom miljeu su muškarci koji žene kupuju i prodaju kao roblje.