Ljudski odnosinajnovijeŽivot

7 ponašanja kojim zanemarujemo sebe, a dovode do hroničnog nezadovoljstva

Svi smo u jednom trenutku zanemarili svoje potrebe zarad drugih.

Prevela: Anja Delić Redakcija

elephantjournal.com

Ono što počinje kao “samo ovaj put” polako postaje dio našeg postojanja i počinje da nam izjeda dušu. Oduzima nam smisao života i ostavlja prazninu unutra.

Nakon nekog vremena, izgubimo iz vida šta mi zaista želimo jer nikada nismo naučili da budemo u kontaktu sa našom unutrašnjosti. Zanemarivanje sebe je kada potiskujemo, odbacujemo, guramo od sebe, a ponekad i ubijamo dijelove sebe.

Jednostavno rečeno, oduzimamo sebi pravo da trebamo, želimo i možemo, jer ili ne znamo više kako, ili smo u potpuno izgubili kontakt sa sobom. Sakrivamo se i bježimo, trčimo za drugima za koje mislimo da nam mogu ponuditi osjećaj sigurnosti – što je pogrešno.

Zaboravljamo da sebe čuvamo i njegujemo jer nikada nismo naučili kako to da to uradimo – možda zato što niko nikada nije bio tu za nas kada nam je trebalo.

Ovo su ponašanja koja pokazuju da zanemarujete sebe:

  1. Stavljanje tuđih potreba ispred sopstvenih. Da pojednostavimo, ovo je odbrambeni mehanizam. Imamo uvjerenje da ukoliko budemo stalno ispunjavali potrebe drugih da nećemo biti povrijeđeni. Ako su drugi srećni, tada ćemo i mi biti srećni. Zbog toga pristajemo na kompromise i žrtvovanja koji nas ostavljaju potpuno isrcpljenim i odsječenim od našeg pravog JA. To pokazuje strah – strah da ne budemo povrijeđeni, oštećeni, odbačeni i ostavljeni sami. Takođe ovo ima svoje korijene u lažnoj nadi – da će nas jednog dana svijet vidjeti onakve kakvi jesmo. Ali ako nismo u dodiru sa sobom i svojim željama, ko smo mi zapravo i šta očekujemo da drugi vide?
  2. Previše se dajete u vezama. Često čujemo od ovih ljudi: “Nikada ništa nisam uradio za sebe! Uvijek sam radio za druge!”. Svaki odnos zahtjeva zdravu ravnotežu između davanja i uzimanja. Kada dajemo previše, to ističe jednostranost jednačine. Pošto svi imamo potrebe i želje, što su one neispunjenije, osjećaćemo se praznije. U nekom trenutku, ne možemo da sipamo iz prazne šolje. I šta nam ovo ostavlja? Ništa.
  3. Teško vam je da vjerujete drugima. Što više očekujemo da će nas drugi ispuniti, toliko postajemo nesigurniji. Na kraju krajeva, odnosi su dinamični i stalno se mijenjaju. Trajnost je iluzija. Imamo samo sebe. Kada ne naučimo da se povežemo sa samim sobom, uvijek ćemo se plašiti onoga što drugi imaju da ponude. Kada vjerujemo sebi, učimo polako da vjerujemo ljudima koji zaslužuju da vide našu ranjivu stranu.
  4. Gurate od sebe zdrave ljude i veze. Ovo se nadovezuje na problem sa povjerenjem! Kada nismo u dodiru sa onim što jesmo, kada ne znamo šta su naše potrebe i vrijednosti, stalno tražimo odobravanje drugih, naš mozak razumije samo jedno: napuštenost – u svakom obliku. Dakle, kada dođe neko ko želi da ostane, mi bježimo. Zašto? Jer smatramo da nismo dovoljno dobri! “Zašto bi neko htio da bude sa mnom? Svi će me ostaviti.”
  5. Ostajete u toksičnim vezama. Ostajemo u vezama koje nisu zdrave za nas, koje nam isisavaju dušu, iscrpljuju nas i gdje se stalno osjećamo napušteno jer je to sve što znamo. Nismo zadovoljni, ali barem znamo šta možemo očekivati.
  6. Stalna potreba za validacijom i odobrenjem drugih. Svima nam je potrebna ljubav i poštovanje da bismo preživjeli. Nažalost, kada ne znamo kako da ih damo sebi, stalno smo u potrazi za nekim sa kim bismo to mogli osjetiti – nesvjesno privlačeći samo one koji su spremni da nas odbace i napuste.
  7. Ignorišete svoju intuiciju. Kako možemo vjerovati sebi kada smo zauzeti fokusiranjem na druge? Vjerovati sebi znači raditi suprotno od onoga što bi neko drugi želio, zar ne? Dakle, čak i kada nam naša intuicija govori da idemo jednim putem, mi ćemo ići drugim putem, što nas na kraju vodi u beskrajnu zečju rupu.

Većina nas bi voljela da vjeruje da nas napuštanje sopstvenih potreba, kompromisi i žrtvovanje čini svecima – da je to nesebičan čin. Žao nam je što ćemo vam razbiti iluziju, ali niko nije nesebičan.

Programirani smo za preživljavanje. Stoga kada zanemarujemo sebe samo se osjećamo još nezadovoljnije.

Kao što John Bradshaw kaže, “pakao po mom mišljenju je nikada ne pronaći svoje pravo ja i nikada ne živjeti svoj život ili znati ko si”.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije