
Milanka Blagojević: Moj otac sjedi na crvenom mermeru
Moj otac sjedi na crvenom mermeru
i smije se mojim životnim problemima.
Moj otac sjedi na crvenom mermeru
i smije se mojim životnim problemima.
Za njega je mermer siv
Mrtvi su daltonisti
Živi vide stotine boja
I svemu dodaju nijanse
Moj otac me sluša i ćuti
Ja mu plačem
Pričam kako su me izdali
Pokrali
Lagali me
Kako me ne slušaju
Kako ih ne dotičem
Kako mi je svega preko glave
Kako nam je država trula
A mi umorni
Kako je
Vazduh zagađen
Djed Mraz je ružan
I ima prljavu bradu
Lažan
i smrdi na alkohol
Kako je sve prolazno
Kako su moje drugarice ostarile
A ja neću
Kako nekad ne znam
Šta želim
Kako nekad znam tačno šta hoću
A ne smijem
Kako je kiša prljava
I dolazi iz Sahare
A Sahara je daleko
Jednom sam bila tamo
I pijesak je vreo
Kao onda na moru
Postajem jugonostalgična
Samo zbog tog mora
I suncobrana
I bašti kafića sa željeznim stolicama
I mini vala
I širokih sukanja
I bijelih sandala
Sa rupicama na vrhu
Ja mu pričam
Kako su nam djeca razmažena
Poslovi zamorni
Komšije puštaju bijesne pse
Neko zapišava ulaze zgrade
Kako nas dani troše
Kako nemamo dana
Već samo neke noći u kojima smo umorni
Živim u prošlosti
Na moru
Moj otac sjedi na crvenom mermeru
Za njega je siv
Mrtvi su daltonisti
Živi vide na stotine boja
I svemu daju nijanse.