Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Imam 37 godina, nemam djecu, nisam u vezi i savršeno mi je

Zbog svog posla, putujem mnogo.

Prevela: Anja Delić Redakcija

elephantjournal.com

Imala sam nevjerovatnu karijeru zbog koje sam proputovala svijet i upoznala nevjerovatne i različite ljude radeći posao koji volim.

Plovila sam preko Tihog i Atlantskog okeana, jela sa lokalcima malih ostrva i različitih kultura, sjedila u čudu na zaboravljenim mjestima prirode.

Prijatelji mi uvijek govore da trebam biti srećna zbog svog života, i moram priznati, slažem se. Samo ne razumijem zašto se još uvijek borim sa krivicom i osjećanjem žaljenja kada vidim gdje sam u životu?

Jedna od stvari koja je uzrok moje krivice i žaljenja su djeca. Nikada nisam bila sigurna da li želim da imam djecu zbog čega sam se uvijek osjećala krivom jer se čini da većina ljudi to želi. Često se pitam šta nije u redu sa mnom.

Tokom odrastanja uvijek me plašila ideja da u budućnosti budem ta koja ostaje kod kuće dok čuva dijete. Glorifikovala sam likove kao što je Indiana Jones i željela sam da vidim svijet! Za mene je ovo bila budućnost koja me oduvijek dozivala.

Nemojte me pogrešno shvatiti, ja obožavam djecu, ali ukus slobode mi je uvijek bio slađi od majčinstva.

Postoje trenuci kada razmišljam o tome da se skrasim i da prestanem da putujem, pitajući se da li sam pogriješila. Hoću li se jednog dana osvrnuti sa kajanjem? Hoće li biti prekasno?

Žene su oduvijek rađale djecu. Često su morale da odustanu od svog obrazovanja kako bi ih podigle. Moja majka me rodila kada je imala 22 godine. Prosječna starost žene koja danas ima djecu je 27 godina.

Mnogo više žena danas čeka do svojih 30-ih da donesu ovu odluku kako bi prvo mogle da izgrade karijeru. Međutim, problem je u tome da ako čekamo predugo, možda smo propustili šansu da uopšte imamo dijete.

Kako da znam da li sam uradila pravu stvar? Zašto se osjećam sebično jer želim da živim život bez majčinstva? Mnogo razmišljam o ovakvim pitanjima i znam da nisam sama u ovome. Mnoge žene se takođe preispituju.

Shvatila sam koliko često sami sebe osuđujemo i osjećamo krivicu što sami sebi krčimo puteve u životu, ne videći koliko su oni nevjerovatni i jedinstveni. Kada dozvolimo da naša krivica i očekivanja drugih vladaju nama, završavamo nesrećni.

Shvatila sam da je hrabro krenuti na svoje putovanje i pisati svoja pravila.

Svijet oko nas se rapidno mijenja, a s njim i mi, savremeni pioniri, koji će morati da utabaju nove puteve na nepoznatoj teritoriji koja je pred nama. Mi nismo anomalija našeg društva, već smo anomalija u vremenu.

Mnoge žene koje poznajem mojih godina se suočavaju sa istom borbom: izbor roditeljstva ili karijere. Mi smo neke od prvih generacija sa ovim mogućnostima koje su nam na dohvat ruke i primjer smo onima koji žude da krenu putevima nepoznatih teritorija i da se bore za svoju jedinstvenu i posebnu verziju sreće koju zamišljaju.

Niko ne zna šta budućnost nosi sa sobom, ali ako budemo samo sjedili osvrćući se nazad, pitajući se šta je moglo biti, onda ne možemo gledati naprijed i vidjeti šta može biti.

Žena ne mora da ima samo jedno ulogu. Njeni napori i snovi mogu biti bezbrojni kao zvijezde. Moramo biti ponosni na svoje izbore i krivicu ostaviti iza sebe.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije