Profesorica Sesar: „Tretman počinitelja nasilja je nužan kako bismo prevenirali nasilno ponašanje u budućnosti.“

Autorica je i koautorica brojnih znanstvenih i stručnih radova koji su bave istraživanjem čimbenika rizika i posljedica nasilja nad djecom i među djecom, partnerskog nasilja i sekstinga.

Kao pročelnica studija psihologije često organizira različita predavanja i panel rasprave s ciljem osvještavanja studenata o problematici nasilja u društvu. Profesorica Sesar je podijelila svoja razmišljanja i spoznaje o problematici nasilja nad ženama, prevenciji nasilja nad ženama ponašanju nasilnika i njihovoj rehabilitaciji.

„Prevencija nasilja u partnerskim vezama nije moguća bez istovremenog rada sa žrtvama i počiniteljima nasilja u obitelji. Osim toga, prevencijom nasilja u obitelji smanjujemo rizik za djecu koja direktno ili indirektno svjedoče nasilju među roditeljima“ – ističe profesorica Sesar.

Poznato je da je svjedočenje nasilju u obitelj predstavlja jedan oblik nasilja nad djecom koji ima ozbiljne i dugotrajne posljedice na cjelokupno funkcioniranje djeteta ali i povećava rizik da će i oni biti počinitelji različitih oblika nasilnih ponašanja.

Sesar smatra da je veoma važno prepoznati nasilje u obitelji, prijaviti ga i pružiti adekvatnu podršku svim članovima obitelji kako bi ublažili/spriječili moguće negativne posljedice u budućnosti za sve članove obitelji.

Tretman rehabilitacije nasilnika

Naglašava da je potrebno poznavati prirodu i etiologiju parterskog nasilja s ciljem prevencije istog ali i uspješnosti tretmana rehabilitacije obiteljskog nasilja. Naime postoje brojni čimbenici koji utječu na nasilnike i njihovo nasilno ponašanje jer nasilnici nisu homogena skupina.

Na osnovu rezultata do sada provedenih istraživanja može se zaključiti da postoji širok raspon karakteristika kao što su : osobna povijest počinitelja s naglaskom na izloženost zlostavljanju u obitelji, psihološke karakteristike pojedinca te konzumacija psihoaktivnih tvari.

Na nasilno ponašanje mogu utjecati određene demografske karakteristike kao što je razina obrazovanja, razlike u prihodima između partnera, radni status partnera ali i  izloženost stresnim životnim događajima, nezadovoljstvo partnerskim odnosom, lošije vještine komunikacije i rješavanja problema.

Nijedan od ovih čimbenika rizika nije opravdanje za nasilničko ponašanje i bilo koji oblik zlostavljanja žena koje su po statistikama mnogo brojnije žrtve rodno zasnovanog nasilja.

Što to potiče nasilje?

Zbog stresnog života u društvu se povećava broj psihičkih  bolesti. Sesar upozorava da su do sada provedena istraživanja usmjeravala na mentalno zdravlje žena koje su izložene nasilju od strane partnera dok je istovremeno vrlo mali broj istraživanja bavio ispitivanjem mentalnog zdravlja počinitelja nasilja u intimnim vezama.

„Rezultati dosadašnjih  pokazuju  da osobe kojima su dijagnosticirani poremećaji ličnosti i drugi oblici psihopatologije, osobito depresija i konzumacija psihoaktivnih tvari su pod povećanim rizikom za činjenje nasilja u partnerskom odnosu.

Istraživanja dosljedno pokazuju da počinitelji nasilja imaju nisko samopoštovanje, strah od intimnosti, strah od odbacivanja i punog prepuštanja u odnosu.

Oni vrlo često odgovornost za nasilno ponašanje prebacuju na članove obitelji, širi društveni kontekst ili neku specifičnu situaciju. Sve navedeno čini rad s počiniteljima nasilja vrlo izazovnim međutim tretman počinitelja nasilja je nužan kako bi prevenirali nasilno ponašanje u budućnosti.“- govori profesorica

Žrtva nasilja postaje nasilnik

Posebno je osjetljiv problem ako je nasilnik bio žrtva obiteljskog nasilja jer postoji mogućnost da će se njegov doživljaj i trauma reflektirati u njegovu stečenu obitelj. Do sada provedena istraživanja bila su usmjerena na ispitivanje izloženosti različitim oblicima zlostavljanja od strane jednog ili oba roditelja i/ili na svjedočenje nasilju između roditelja što podrazumijeva agresivno ponašanje oca prema majci kao i agresivno ponašanje majke prema ocu.

Rezultati pokazuju da je kod počinitelja nasilja u odnosu na muškarce koji ne čine nasilje utvrđena dva puta veća učestalost tjelesnog zlostavljanja, spolnog i emocionalnog zlostavljanja te svjedočenja nasilju u djetinjstvu.

Multisketorski pristup

Profesorica Sesar podržava programe rehabilitacije nasilnika jer psihosocijalne intervencije  imaju efikasan pristup u radu sa počiniteljima nasilja. Objašnjava  da je cilj psihosocijalnih intervencija u radu s počiniteljima nasilja u obitelji  zaustavljanje nasilja, a ne okončanje ili poboljšanje partnerskih odnosa.

„Posebno su se efikasnima pokazali grupni terapijski pristupi koji se temelje na kognitivno – bihevioralnom pristupu. Riječ je o programima u kojima se terapijski  rad usmjeren na kontrolu srdžbe integrira s psihoedukacijom u mijenjanju uvjerenja i stavova koji dovode do nasilničkog obrasca ponašanja u partnerskim odnosima.“- navodi Sesar.

Cilj ovih programa je  potaknuti nasilnike da postanu svjesni svoga nasilnog ponašanja, da prepoznaju svoju odgovornost te da usvoje obrasce nenasilnog ponašanja.

Očekivani ishodi takvih programa jesu da muškarac preuzima odgovornost za nasilje, prestaje s nasilnim ponašanjem, mijenja stavove prema nasilju nad ženom i usvaja partnerski stav.

Profesorica upozorava da tretman neće biti uspješan za oko 20-40 %% počinitelja jer evaluacijska istraživanja pokazuju da su uspješniji oni programi u kojima je sudjelovanje u programu dio sudske kazne i koji se primjenjuju što hitnije nakon počinjenja odnosno otkrivanja nasilnog ponašanja.

Sesar naglašava  da uspješnost psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja trebamo promatrati unutar šireg društvenog konteksta a ne samo kroz tretman.

„U prevenciji rodno zasnovanog nasilja vrlo je važan multisektorski pristup što podrazumijeva usklađivanje i uvezivanje programa i aktivnosti koje su razvile i koje primjenjuju različite institucije u području psihosocijalne zaštite, provođenja zakona (policija, tužilaštvo i pravosudni organi), zdravstvo, nevladine organizacije ali i obrazovne institucije.

Multisektorski pristup nasilju u obitelji osigurava koordinirano djelovanje  u pogledu intervencija u slučaju nasilja u obitelji, preventivnim aktivnostima, ali i olakšava žrtvama tražnje i dobivanje pomoći“- zaključuje Sesar.