Preminula američka autorka i kalifornijska zvijezda Joan Didion

Kalifornija, njena rodna država, joj je obezbijedila najbogatiji materijal.

Tekstovi o kalifornijskoj kulturi i haosu 1960-ih postavili su je na vodeće mjesto “novog” novinarstva, dok su njeni romani, kao što je Play it as it lays i The book of common prayer okarakterisali kao težak i upečatljiv glas američke fikcije. Joan Didion je preminula u četvrtak u svom domu na Menhetnu u 87. godini života.

Didion se istakla nizom pronicljivih članaka koji su istraživali poslijeratni američki život. Svojim riječima je zabilježila svu okrutnost i ljepotu Kalifornije.

Didion je krajem 1960-ih postala poznata kao jedna od predstavnica takozvanog “novog novinarstva”, koje je autorima dozvoljavalo da zauzmu ličnu perspektivu u svojim tekstovima. 

Pisala je o problematičnim pitanjima i destruktivnim ličnostima; u jednu knjigu je uključila sopstvenu psihijatrijsku procjenu nakon što je primljena u bolnicu zbog vrtoglavice i mučnine.

“Njen talenat je bio pisanje o kulturi tog vremena ”, kaže Katie Roiphe u jednom intervjuu. “Uspjela je da prenese duh 1960-ih i 70-ih kroz svoje jedinstveno i lično pisanje”. Kasnije je bila politički novinar izvještavajući o građanskom ratu u El Salvadoru i kulturi kubanskih emigranata u Miamiju.

“Bila je neustrašiva, originalna i divan posmatrač”, kaže za nju Robert.B.Silvers, urednik The New York Review of Books. “Bila je veoma nepovjerljiva prema konvencionalnom gledištu i briljantna u pronalaženju osobe ili situacije koja prikazuje širu sliku. Bila je sjajan reporter.”

Otac joj je bio oficir, majka domaćica, a poslije Drugog svjetskog rata porodica se vratila u Sacramento. Kao tinejžderka, Didion je prepisivala poglavlja iz Hemingvejevih romana da razumije strukturu. Hemingvejev način pisanja je ostavio velik uticaj na nju.

Pisala je o o nasilju, strahu i osjećanju da svijet izmiče kontroli,  za časopise kao što je Vogue, Mademoiselle i National Review. 1965. godine se udala za Johna Gregoryja Dunna, pisca Time časopisa i dugogodišnjeg prijatelja.

Živjeli su u Kaliforniji, pisali scenarije i usvojili kćerku. Zajedno su napisali scenario za film Panic in Needle Park, u kojem se prvi put pojavljuje na ekranu Al Pacino. Smatrani su veoma glamuroznim parom, sa jednom nogom u Hollywoodu, a drugom u književnim salonima Manhattana.

2003. godine muž joj je preminuo od srčanog udara, a dvije godine kasnije, kćerka od septičnog šoka. Didion je pisala o muževoj smrti i kćerkinoj bolesti u knjizi The year of magical thinking (2005) koja je osvojila Nacionalnu nagradu za knjige 2005. godine.
2004. Imala je karijeru sastavljenu iz tri dijela: novinarstvo, kinematografija i književnost.

Ni u njenim kasnijim radovima nije je napustio oštar, znalački i ciničan glas.

Ona je to ovako rekla:“Ako ste rođeni u Kaliforniji, morate znati da ubijete zmiju, pokažete duh i nastavite da gurate.”